Da ti ja nešto kažem

Kako korona više nije « in » očekujem vas u većim količinama ovog ljeta u Sarajevu. Zato vas koji duuuugo niste bili želim  podsjetiti na neke jako važne  stvari. Prije svega – leksika. U jezicima kojima sada govorite sigurno nema « ba » i « vozdra », recimo. A možda   ni naš grad više ne zovete Rajvosa ?

 Na nešto vas ipak ne moram podsjećati : garant ste pravo s aerodroma odjurili na Čaršiju i viknuli s vrata u prvoj ćevabdžinici :  deset s lukom u pola , žurim !

 Mada ne izgleda tako na prvi pogled, Sarajevo je i dalje grad rock'n'roll-a. Nisu nas cajke i turbo-folk potpuno poklopili mada takva slika o nama često ode u svijet. Naime u Sarajevu je mjuza, kao što svi znamo,  bitan faktor i postanka i opstanka i  uvijek ćete pronaći svirku "uživo" i UŽIVATIIIII...

 Znate I sami da su ljudi ono što čini taj naš toliko puta opisani i opjevani "sarajevski duh".

Mi smo Sarajlije jedan čudan narod. Kod ljudi nas zanima samo jesu li RAJA ili PAPCI.

 To je jedina statusna razlika. U Sarajevu ni sad  nema zvijezda ili nedajbože, jet-seta. Istina, uvijek ima pokušaja da se napravi nešto takvo i to uglavnom od  nekih  "padobranaca", i na svu sreću taj je pokušaj uglavnom  neslavno propada !

Mi Sarajlije I dalje  sve i svakog ignoriramo.Ne tražimo  autograme i nitko nikome nije idol.

Od poznatih rokera, sportaša, glumaca (a ima ih, mašala, nije da ih nema !) I sada samo "LEVATI" traže autogram.Oni koji to nisu samo konstatiraju "poznat mi ovaj frajer odnekud" i nastave pijuckati svoje piće, čak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, što se I događalo. Sjetimo se samo vica (da li je to bio vic ili istinit događaj?) kad je u Parkuši Ivo Andrić pio svoju jutarnju kafu a šaner s čaršije mu dobronamjerno, drugarski, u prolazu samo dobacio: “Ej, ba, nobelovac! Napiše li se šta?”

Moram vas,  na žalost,   podsjetiti na još  nešto važno: lako vam se može dogoditi da vas u kafanama pokušaju “zapaliti” ako samo naslute da niste odavde. Zato ne pričajte u prisustvu konobara ništa što ne morate! Naročito ne trzajte kartice (u mnogo kafana ih ne primaju) I ne govorite u eurima, funtama I slično. Ma nije to neka krađa radi krađe nego – test jeste li još uvijek Sarajlija ili niste!

Najbolji savjet za prolaženje testa je i dalje lagani pogled naviše prema konobaru I ono "MOJNE

 NIME" . I dalje pali a možda dobijete i turu na račun kuće.

Pokušajte se uklopiti I u  ono naše "TAKE IT EASY" ili se bar nemojte sekirati što je ovdje  to na snazi. Sarajevo se još uvijek uporno odbija uključiti u stresni europski I prekobarski život i svakodnevnu trku i frku. Istina, sve više se radi (ko uopće radi),  i sve više se nešto ganja, ali kafane su I dalje pune čitav dan. I tradicija podnevne "kahve" još uvijek je tu. Na snazi je i dalje poslovica  "sve što možeš odgoditi za sutra, ni pod razno ne čini danas » i "stipu bolan to, čekaj da na miru popijem kahvu". Ovih se dana  jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi slučaj. Većina dobrih stvari obavlja se "usput" i "slučajno". Sjetite se kako se znalo   tako krenuti negdje (pa čak i za nekim poslom) i usput sresti raju koja je krenula na skijanje i koja slučajno ima višak skija. Ili, slučajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slučajno ima vikendicu i roštilj. Slučajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dana. Slučajno.

Ovdje sve i dalje počinje i završava sa dobrom hranom. Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kući gladni, onda garant  patite od anoreksije.

Upozorenje : ćevape, taj naš i dalje najpopularniji "fast food" i dalje  jedite samo na Baščarsiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE.

Vegetarijanci i vegani,  ako ste pravi karakteri i ne promjenite svoja uvjerenja zbog mirisa koji se šire čaršijom,  ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Vegehane niču k’o gljive poslije kiše. Ali, cijene su prava paljevina – dok se ne naviknemo.

Ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo.Svako je vrijeme PRAVO. Uvijek će neko od raje imati vremena da s vama proderneči i kad nije na godišnjem odmoru…I ako se niste najavili sto godina unaprijed…

Zato, još jednom, dobrodošli dragi naši !

Meni je ovaj izraz strašno ružan ali je uobičajen za roditelja koji sam živi s djetetom, iz ovog ili onog razloga. Dakle, i ja sam „samohrani roditelj“ i to po vlastitom izboru! Dođi tako tridesete, završile se škole, radi se.  Zadnji voz za udaju i porodicu, ha, ha!

Meni nešto udaja nije išla (a bila sam blizu dva-tri puta) ali sam odjednom počela sanjati bebe, primjećivati ih na ulici što nikad prije nisam! I odlučim – od sad, pa na dalje i ubuduće – rodiću sebi bebu! Kada, kako, s kim – nisam baš planirala ali sam se nadala – zalomiće se! I u 33-ćoj tako i bi! Ni ovaj put udaja nije bila opcija iz više razloga, ali niko ko ja! Veću količinu sreće nego što sam osjećala tih devet mjeseci osjetila sam samo kad sam svog sina prvi put uzela u ruke...

Bile su to osamdesete i većina ljudi nije gledala poprijeko samohrane majke po izboru niti se ibretila javno ili iza leđa, ali bilo je i takvih – što mene nije zanimalo ni na mapi! Na primjer, u administraciji porodilišta još uvijek su u rubriku otac upisivali „nepoznat“ dok moja drugarica nije digla dreku i omogućila svima poslije nje da ta rubrika jednostavno ostane – prazna! Bravo J!

Moj sin je dočekan kao princ u užoj i široj porodici, komšiluku, među prijateljima! Vidjelo se iz aviona da sam ja samo htjela NJEGA a ne možda brak ili uspomenu na nekoga...  Jer ko je bez braka rodio s jednim od ta dva motiva – osjetilo se kasnije na djetetu...

Moj sin sve zna o ocu ali ga nikad nije vidio. Dobivao je sve potrebne informacije u dozama primjerenim uzrastu tako da nedostatak oca nije za njega bila nikakva trauma! Jednom ga je neko pitao kako je to živjeti bez tate a on je odgovorio: „Tata ti je kao vikendica na moru – svi znaju da je to lijepo imati ali može se živjeti i bez nje!“ A nije još ni u školu pošao!

Pošto je otac „izbrisao iz memorije“ i mene i sina (ubrzo se oženio i dobio dva sina), živimo lijepo bez  uplitanja sa strane i mogućih peripetija.

Moja stara teta, rekla mi je: „Dobro je ovako, zamisli da ga je priznao i tebi se nešto desi a oni nam uzmu dijete!“ Čuj da se MENI nešto desi i da „nama“ uzmu dijete a njoj skoro 90, ha, ha!

Ne mogu ni zamisliti kako je ženama s drugačijim iskustvom od moga! Bez podrške uže i šire okoline! I kako je toj njihovoj djeci! Jer, i meni je uz svu podršku ponekad bilo teško. Naročito 90-tih. Morala sam sama donijeti odluku otići ili  ostati, na primjer . Međutim, ja i inače sve volim po svom pa bi mi drugo meritorno  mišljenje možda zasmetalo? Nikad neću saznati!

Teško je bilo i koordinirati cijelom porodicom , da svi isto pristupamo odgoju jer dijete ne odgajaju samo roditelji nego i „selo“ – kako kaže narodna poslovica. E moje „selo“ je srećom bilo 100 % uz mene. Ako sam ja rekla da se ne kupuju militarističke igračke – nisu se kupovale! Ako sam ja rekla da se ne kupuju bombone i grickalice – nisu se kupovale! Tako je jednom moj sin dobio na plaži kesicu grisinija i počeo od toga slagati kuću – nije ni znao da se to jede, ha, ha!

Teško je bilo i biti stalno skoncentrisan, misliti unaprijed... Ali sve su to bile slatke muke i dale su rezultat!

37 godina nepatvorene sreće!

I k'o biber po pilavu – moj princ je našao svoju princezu, u sretnom je braku i sad imam i kćerku!

Ovogodišnju dodjelu Oskara zasjenio je šamar Willa Smitha. Nasilje se uvuklo na mala vrata i na taj glamurozni događaj!

Filmovi, serije, društvene mreže, internet portali  vrve ovom ili onom vrstom nasilja. Nasilnici divljaju cestama u svojim nabrijanim autima... O ratovim i njihovim posljedicama da i ne govorimo...

Mene najviše pogađa nasilništvo među mladima, pa čak i među djecom. A još više reakcije vršnjaka – navijanje, snimanje tuče i objavljivanje na društvenim mrežama.

Svi se zgroženi pitamo ko su nasilnici? Zašto su takvi?

Nasilnik se ne rađa. Nasilnik se postaje! Kako i zašto? Ima li lijeka?

Ko o čemu – baba o uštipcimam  a ja ću o djeci...

Kakvom to dijetetu „prišivamo“ etiketu „agresivac“, pa i „nasilnik“? Koja nas njegova ponašanja navode na to?

 Već u ranom djetinjstvu treba se zabrinuti ako dijete konstantno  krši propisane norme ponašanja, pretjerano je borbeno, boje ga se druga djeca jer su prema njima (a često i prema životinjama) najblaže rečeno -  grubo je, uništava stvari - svoje i tuđe, često laže...Od toga je samo korak do kasnijeg bježanja iz škole i/ili od kuće,  što nerijetko vodi u pravi kriminal.

 Zašto su takvi?

 Ne biste vjerovali ali većina takve djece se u stvari osjeća ugroženo, bijesni su zbog nemoći da nešto promijene u svom životu.  I da,  uplašeni su.  Ne zaboravimo – i agresivna djeca su samo djeca, , baš onakva kakvim smo ih mi odrasli napravili!

 Do najkasnije pete godine života dijetetu  treba biti u potpunosti jasno šta je dobro a šta ne. Ako nam to  promakne, ubrzo se počnu  javljati i drugi signali: vlastita prava i potrebe stavlja ispred prava i potreba drugih, omalovažava sve  oko sebe ističući se  u prvi plan,  željno je  moći pod svaku cijenu, nesretnoje, depresivno, ne zna „šta mu je“ i „to“  ili/ili ne zna kontorlirati, ima problema s koncentracijom  i pamćenjem, destruktivno je, lomi  gračke, iskaljuje svoj bijes na slabijima od sebe...

 Šta učiniti?

Prije svega ne nabijati glavu u pijesak i osvijestiti takva ponašanja. Razvijati empatiju od najranijeg doba, najbolje vlastitim primjerom. Naučite ga da biti PRVI u bilo čemu treba zaslužiti. Nikad, ali nikad nemojte iznevjeriti djetetovopovjerenje, što znači – ne dajite obećanja koja nećete ili ne možete ispuniti! Ne kaže narod uzalud “Čovjek se drži za riječ a vo za rogove!“ Nikad ne nagrađujte negativno ponašanje (na primjer, skroz mala djeca su možda slatka kad opsuju ali smjesta moraju biti ukorena!)

 Veoma je važno i da dijete što ranije nauči prepoznati i imenovati svoje emocije.

Ne zaboravimo da  nasilnici u porodici nesvjesno odgajaju buduće nasilnike i to traje generacijama...

 Što bolje upoznate svoje dijete u raznim situacijama, (što znači da treba mnogo vremena provoditi s njim), lakše ćete prepoznati  eventualne simptome budućeg agresivnog ponašanja. Obratite pažnju na to šta VIDE, ČUJU I OSJEĆAJU.

 Ako do agresivnog istupa dođe - ne osuđujte dijete nego postupak!

 Još nekoliko savjeta...

Prevaziđite stereotip tipa „dječaci takvi“.

 Ne stidite se potražiti pomoć jer možda mislite da niste bili dobar roditelj?

 Ne postavljajte prevelike zahtjeve, naročito kad je školski uspjeh u pitanju.

 Govorite svom djetetu kako ste ponosni na njegove pozitivne osobine

 Ne upoređujte  ga sa sobom („i ja sam bio isti takav pa šta mi danas fali?“)

 Ne izgovarajte se na genetske predispozicije („povukao“ je na nekog iz porodice)

 Ne postavljajte sebi pitanje „Šta će biti od njega“ nego reagirajte sada!

 Nemojte dopustiti da vaše dijete počne samo o sebi misliti kao o nasilniku – dopašće mu se  jer nije svjesno posljedica u budućnosti.

I ograničite pristup nasilnim sadržajima u svim oblicima!

Ne, neću nikome sve po spisku nego  baš o juhi (tačnije čorbi) koja se napravila od jezika kojim se svakodnevno služimo.  Bilo da je riječ o bosanskom, srpskom ili hrvatskom, glavni začin u toj čorbi su silni anglizmi koji su se putem elektroničkih medija uvukli u svakodnevni jezik.

Jezik je živa stvar, mijenja se (i treba) ali prećerasmo, brate!

Lajkamo, šeramo, skrolamo, hejtamo, daunlodujemo, autamo, folovujemo, boldiramo, šopingujemo, snimamo selfije itd, itsl...

Smijemo se susjedima Hrvatima koji manijakalno pokušavaju zaštiti svoj jezik, čak godišnje imaju i konkurs za najbolju domaću zamjensku riječ. A kako ine bi – ima tu svega i svačega. Međutim,  iz te poplave novih kroatizama ispliva ponekad i neka riječ koja je skroz ok kao zamjena.  Na primjer, meni se jako sviđa riječ „uspornik“ umjesto „ležeći policajac“. Kad god čujem ovu drugu ja bukvalno vidim policajca kako leži na cesti. Sviđa mi se i „poveznica“ umjesto „link“, čak i „privitak“ umjesto „attachment“, može proći i „uspješnica“ umjesto „hit“, ali šta reći za „napeticu“ (triler), „sebić“ umjesto „selfie“? Ha, ha!

Ko bi sve to nabrojio, i anglizme i kroatizme! Čini mi se da se naš bosanski dosta dobro drži, bar što se tiče izvornih riječi koje su neprevedive ni na jedan svjetski jezik! Kako bi se na drugom jeziku rekao ćejf? Merak? Raja? O našoj šatri da i ne govorim! Bravo mi!

Vratimo se anglizmima!

U mojoj arhivi humora pronašla sam i jedno davno „gastarbajtersko“  - danas bi smo rekli „dijasporsko“ pismo (Ha! Nisu samo anglizmi udomaćeni!) koje piše rođak iz Amerike rođaku u Bosnu. Kad sam to prvi put vidjela bilo mi je urnebesno smiješno – zato sam ga i sačuvala.  Sad kad ga čitam podsjeća me na naš novi svakodnevni jezik . Provjerite!

Kao što vidite, da je lako - nije, ali kad je čovjek hard vorker i kad dobro isplanira skedžual, može na sve stići. Ja sam lijepo dotjerao liniju na 130 paunda, pa se neki naši kokuzi odavde šegače da sam se osušio zato što puno radim i spavam samo četir' sata, ali to je samo zato što su oni dželos na mene, a i ne znaju da ja uvijek ugrabim bar 45 minuta slipa u sabveju. Čovjeku više i ne treba, a i to je samo prvih 25-30 godina, dok ne otplatimo morgidž, a poslije ćemo da uživamo. Sve je lako kad imaš svoj target.

Čuo sam da Sejo i ove godine ide za Bosnu, može mu se kad već deset godina čući na velferu i još razvozi picu za keš, a žena mu otvorila bjuti salon u stanu pa ove naše guske navalile kô nezdrave na her kat u nje.

Ne znam kako vi ali ja se obožavam smijati! Problem je što me, kako godine idu,  sve manje stvari nasmijava! Pošalice koje kruže pametnim telefonima sve su manje smiješne... Ono što podijelim me baš nasmijalo! Ostalo – brišem!

Prije pametnih telefona također su kružile šale putem e-mailova, SMS poruka... Neke od njih sam sačuvala, dio sam objavila u prošlom postu,  a evo i sad nekih koje su me, iako dobro stare,  baš nasmijale!

Na žalost, ne znam ko su izvorni  autori, nadam se da se neće naljutiti ako se prepoznaju jer nam  je cilj isti i samo jedan – nasmijati ljude!

Biseri iz ljekarskog života

Iz Alana Forda 

Bolje je biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan džaba ti što si bolestan.

 Jedna lasta ne čini proljeće, a kamoli dvije.

 Bolje ispasti budala, nego iz voza.

 Ako želite da pobijedite u trci morate prvi proći kroz cilj.

 Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na sopstvenu.

 Bolje biti bogat nego ne biti.

 Ne vleruj ženi koja laže.

 Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo - Stranka istine.

 Bolje je živjeti sto godina kao milioner nego sedam dana siromašan.

Od mog druga Mirze Dadića,  birvaktile...

Oglasi

Izgubljen je crni doberman, molimo ako ga neko vidi - neka bježi! 

 Religiji: bolje moli Boga da ova fleka siđe sa tepiha!

Logici: jer sam ja tako rekao..

.Ironiji: samo nastavi da plačeš pa ću ti dati razloga da plačeš!

Osmozi: zatvori usta i počni da jedeš!

Strpljenju: sjedićeš tu dok taj špinat ne nestane!

Hipokriziji: rekao sam ti milion puta NE PRETJERUJ.

Iščekivanju: sačekaj samo da dođemo kući, ja ti kažem...

Genetici: isti si kao tvoja majka.

Savitljivosti: pogledaj tu prljavštinu iza ušiju!

 Termodinamici: zagrij tu stolicu, školu završavaju samo uporni.

Korjenima: zatvori vrata, kao da si u štali rođen!

Flori i fauni: sažvakaćeš to gradivo kao krava sjeno.

Mudrosti: kada dođeš u moje godine sve će ti biti jasno.

Vjeri u nemoguće: kada stignemo kući vidjećeš ti svoga Boga!

Ha, ha, ha?

Ko o čemu, reći će te, baba o uštipcima! Šta mogu, tolike sam godine provela s djecom, naslušala se svakakvih „bisera“ iz njihovih usta, neke pokupila bog zna gdje, mnoge zapisala i kad mi se nešto pravo „zgurdumi“ čitam to i od srca se nasmijem. Nadam se da će te i vi!

Sva bića, kad ostare, umru. Osim naše učiteljice, ona je još uvijek živa.

Moja mama je terminator, radi na terminalu.

Možemo li nas dvojica da se podijelimo u dve grupe? (Radili u paru, pa se posvađali)

Ne postoje najbolje godine za brak - moraš stvarno da budeš dovoljno glup da bi se oženio.

Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.

Psi obično vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi. 

Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja.

Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj.

Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prosule mlijeko.

Kod nas se muškarci mogu oženiti samo sa jednom ženom. To se zove monotonija.

 Moja sestra je opet prošla  odličnim, sve same petice. Ona to meni namjerno radi!

Leptir je insekt iz porodice helikoptera.

 Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.

Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.

U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom.

Brat i ja smo danas pojeli cijelu teglu marmelade. Večeras ćemo dobiti ili proljev ili batine!