Federacijo, sretan ti državni praznik!
Iako „neću politiku u svoju butigu“ moram iskometirati fotos ispod naslova koji je i direktan povod za ovaj post..
To „niđe na svijetu nema“, da citiram Damira Nikšića, da državna zastava leži na cesti i ljudi gaze preko nje! U normalnom svijetu to je čak i kažnjivo djelo! Od lijepe ideje nastalo je ruglo!
Jedan naš policajac na ispomoći u zemljotresom porušenoj Baniji našao je hrvatsku zstavu na cesti, sageo se, podigao je i smotao, pa prislonio uz zid. Gesta vrijedna pažnje i divljenja. Međutim, ta ista zastava danima je tako stajala, nikome ne značeći ništa! Nek' nije samo do nas!
Svakog 1.marta sjetim se stare komšinice Fate s Dobrinje koja je na prve granate reagirala riječima: „Eto nam naše šuverene“!
I svakog 1.marta i 25.novembra primam od dijaspore nostalgične čestitke iz njihovih uređenih i vakcinisanih novih domovina...
Ma ko ne bi volio našu Bosnu! I Hercegovinu? Jedinstvenu samo u često ponavljanoj r rečenici „to niđe na svijetu nema“! I navijanju za „Zmajeve“, nadam se. Uhar je!
Ali ja je volim ovakvu kakvu je vidi i Nedžad Ibrišimović:
BOSNA
Bosna, to je jedna dobra zemlja
kad plače klobučaju kiseljaci
sagni se i pij, niko se ne ljuti
U
Bosni ima jedna tišina
u toj tišini jedna njiva
u toj njivi obeharalo stablo
Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni
Bosna
ima Bosanca
Kad Bosanac liježe na počinak
on polahko glavu spušta na zemlju
da zemlju ne povrijedi
Bosna
ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne mašinovođi
Majka mahne mašinovođi
a
lokomotiva krisne
Bosna
ima kuću
u kući živi starica
njen osmijeh je ajet o Džennetu
Izuj
obuću kad prelaziš
Koranu, Glinu
Savu
i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.
