Da ti ja nešto kažem

Proslavismo mi

16:42
By Gorana Jovanović
0 Comments

(Ovo je Mecin tiramisu maksuz napravljen za drugarice iz ratreda)

Ko još slavi neokrugle godišnjice marure? E pa mi – generacija 67/71 Druge gimnazije „Ognjen Prica“!Sarajevo. Zašto? Zato što nam je korona ukrala 50-tu! A bome, kojih smo godina, trebali bi slaviti SVAKU narednu!

Kako je sve počelo?

Naravno, ideja je potekla od fenomenalnog IV-5 koji se druži nevezano za ikakve godišnjice.

ZAPISNIK

Sa sastanka u „Vatri“ održanog 23.9.2025. u vezi proslave 55 godina mature

PRISUTNI: Doda, Meda, Mito, Džemila, Dara, Marija, Bato, Šemsa, Tenaida – IV-5 , Snježa Marjanović IV-2 i Gorana Jovanović IV-7 (valjda nisam nekog izostavila!)

ZAKLJUČCI:

1. Proslava će se održati 27. juna 2026. (zadnja subota u mjesecu). Bože zdravlja!

2. Lokacija „Stare vrbe“ (imaju dobre tende pa nećemo pokisnuti, nisu preskupi a teletina ispod saća je za priču!)

Za dogovor s gazdama zadužena je Snježana Marjanović iz IV-2, kaže, dobra je s njima! Tamo je sina oženila! Ako sam dobro upratila.

3. Bato i Mito će staviti obavijest na FB stranicu Drruge gimnazije i to u dva navrata. Prvo samo obavijest a kasnije i spisak koordinatora razreda s kontakt telefonima, da se svi zainteresovani prijave u svoj razred.

4. Također će i svi koji imaju FB staviti obavijest na svoje profile na FB, instagramu itd.

5 Nije prihvaćena ideja da se ide u gimnaziju i zovu profesori. 40-ta godišnjica je bila čudo i ne može se ponoviti pa ne treba forsirati!

PRIORITETNI ZADACI:

1. Prečistiti spiskove razreda

2. Pronaći sve „stare“ koordinatore i prenijeti im do sada poznate informacije.

3. Naći zamjenu za koordinatora IV-8 (na žalost, Srđan Dizdarević nije više s nama)

4. Štio prije javiti raji u inostranstvu da mogu rezervisasti jeftinije karte za avione!

Sve je ličiulo na onu nezaboravnu organizaciju 40-te godišnjice, svi puni elena, sretni zbog budućih susreta, orni da se potrude kao i onda.

Ali, kako to obično biva, nije išlo sve po tom planu.

Prvo su otpale „Vrbe“, nisu bile dostupne za traženi datum! Informacija iz marta 2026-te. Da smo možda ranije pitali?

Odbor se stvarno potrudio, obišli su sedam restorana koji su koliko-toliko ispunjavali uslove za proslavu i izbor je konačno pao na „Apetit“ u Vilsonovom. Slobodan termin, odgovarajući prostor, švedski stol za 60 KM po osobi, živa muzika. Na oko idealno! Naravno, ništa ne može biti idealno pa se mora zažnmiriti na jedno oko i nadati se najboljem.

Naime, bašta je bila premalena za nas 107 najavljenih, pa smo smješteni unutra (loša vijest za pušače, al' sami smo si krivi – ko još puši i civiliziranom svijetu, ha, ha), a u bašti su bili neki drugi gosti. Dakle, nismo mogli biti sami! Mislili smo da je možda tako bolje jer je vremenska prognoza sugerirala visoke pluseve a klima je –klima! I tu smo se malo prešli jer klima bas i nije dobro radila pa je bilo vruuuuće! Frizure su u roku odmah otišle k vragu, ha, ha! Švedski stol je bio klasika, ništa posebno, ali je uredno dopunjavan (znam jer sam jela tek u 23 sata).

Muzika je bila show! Prvo su mislili da smo stariji nego što jesmo pa su krenuli sa „Besame mucho“, ha, ha. Onda su uboli Indexe (neprepoznatljivo!), ali ubrzo je zadrmao Halid, pa Čola, pa Hari i tu je krenuo dernek! Naša se generacija zna zabaviti u svakoj prilici, svakom prostoru, uz svaku muziku! Dokazano!

E ha'jmo sad malo o parama (troškovi su izašli na 80 KM po osobi – bez pića).

Prvo, svi koji nisu došli jer im je SKUPO – za skoro punu godinu dana od kad se znalo za proslavu - mogli su uštedjeti tu svotu!

Druga je stvar je li baš sve bilo vrijedno tih para, ha, ha.

Neki su se pitali koji đuturum naših godina može pojesti za jedno veče 60 KM, ha, ha! Ali se ispostavilo da se može – i više puta, ha, ha!

Po gostu 8 KM napojnice za muziku i konobare. E, to jest puno za penzićke džepove, što jest - jest!

Da li su oni kartoni na stolu s oznakom razreda te, u troškovniku navedene „značke“? Ili...? 6 KM po osobi? Hm...

Fotografisanje je bilo jeftino – 2 KM po osobi – djevojka se potrudila ali je na fotografijama nedostajalo spontano uslikane „atmosfere“. Slikala je što joj je rečeno i to je to! Link s fotografijama koje smo dobili za mnoge od nas je bila kvantna fizika. Đuturumi, i Bogu ste teški, ha, ha.

Nađoše se tu i dva profesora iako smo rekli da ih nećemo zvati jer jedva da je iko živ ko je nama predavao!

Na stranu sve, ko radi taj i griješi, hvala Odboru na velikom uloženom trudu, svi ovi „minusi“ su sitnice u poređenju s uloženim trudom!Al raja ih spominje, pa rekoh, da prikantarim za ubuduće, ha, ha.

Sve u svemu, naša zlatna generacija je dostojno obilježila 55-tu godišnjicu mature i pri tome se sjajno provela! A najduže će se pamtiti susreti s dragim ljudima koje ne viđamo često, ili čak samo u ovaskvim prigodama.

Naravno, mnogi su naši drugovi i drugarice bolno nerdostajali...

Nekad bilo

Znate li?

13:02
By Gorana Jovanović
6 Comments

reality

Adio pameti

20:42
By Gorana Jovanović
2 Comments

Jesam li ja sišla s pameti što rado gledam RTL-ove ( i mnoger druge) realitije natjecateljskog tipa.? Pomalo mi je i struka profiliranje karaktera sudionika, a i rodjena sam najvijačica, ha, ha!

Naročito rado gledam sve kuharske, Život na vagi , Survivor , Farmu, ali o njima drugi put. U skladu s nazivom bloga, pisaću o onima koji me bas iznerviraju, ali ipak gledam, pa ne gledam, pa opet malo pogledam, sve u nadi da ce se nesto promijeniti na bolje. Tesko. Tu moja struka gubi svaki smisao a nema se ni za koga najvijati.

Redoslijed koji slijedi je nasumičan.

Brak na prvu

Zalaganje respektabilnog tima stručnjaka koji provode ovaj „sociološki eksperiment“ da spoje odgovarajuće parove, olakšalo bi mentalno-zdravstveno profiliranje ( pa i psihoterapija ako treba – a treba) pojedinih kandidata prije ulaska u show i onima sumnjive dijagnoze onemogućiti učešće i tako poštedjeti gledatelje muke. Nebi bilo loše ni ispitati nivo kućnog odgoja!

Ali eto, dogodi se i ljubav. I poneko prijateljstvo...

Kategorija: Malo gledam, malo ne gledam

Večera za pet

Sjajna dugovječna emiasija koju kvare kalkulatori željni pobjede po svaku cijenu, zlice u svim oblicima kojima IQ ne prelazi broj cipela (o obrazovnom nivou da i ne govorim) i oni „ja ne jedem ovo, ja ne jedem ono“. Takvi su, srećom, ovdje u manjini. Show je dobra prilika za upoznavanje hrvatskih regija, običaja, povijesti, hrane, snabdijevanje novim idejama i receptima.

Kategorija: Gledam obavezno (u nadi da će se potrefiti sedmica bez nerviranja!)

Ljubav je na selu

Jadni muški, većina njih dolazi sa stvarnom željom da nadju ljubav, a ženske...Bože pomozi! Ljubav im nije ni na kraj pameti a narocito ne na selu! Najviše nerviraju „ponavljačice“ kojima je jedini cilj besplatan provod i samopromocija, a i zaradi se, proputuje...One koje zbilja dođu zbog ljubavi i nije im mrsko zaskukati rukave na seoskom imanju, uglavnom je i nadju!

Kategorija: Nemam više živaca!

Gospodin savršeni (od nedavno i dva!)

Ovdje je najčešće u pitanju dobar keš za učešće, ali najviše želja za samopromocijom samozvanih influenserica . Sajam taštine, da ne kažem nečeg drugog, , ponižavajuće za ženski rod općenito, Izložba plastike na svim dijelovima tijela, , ekstenzija, vještačkih noktiju... A riječ je uglavnom o dvadesetogodišnjakinjama! Pa jesu li te cure glupe? Naravno da nisu! Besplatne egzotične destinacije, džaba klopa i cuga, vjerovatno i odjeća, nazovi romantika, „slava“ na zagrebačkoj špici i sve što uz to ide. Valjda se za sve to isplati malo poniženja.

Kategorija: Nema šanse više!

Zajednički nazivnik?

1. Učesnici često vrte nekoliko istih fraza:

Komunikacija ( mi ćemo to iskomunicirati)

Energija (ne paše mi /paše tvoja energija,)

Iskreno (moš' mislit')

Vibra (dobra/loša)

Kliknuli smo/nismo na prvu

I mnogo, mnogo (krivo) izgovorenih engleskih riječi (to nije moj level i sl))

2. Motiv za učešće

Lova, samopromocija, besplatan provod i putovanja, nasčlikavanje na TV-u

3. Trač – majko mila što mogu tračati! I zabijati jedni drugima „nož u leđa“!

Realitiji su u svijetu pa i kod nas iznjedril i novo zanimanje – profesionalni učesnik rialitija!

Ja bih to radije nazvala – posvudušama! Taman ga/nju odgledaš u Ljubavi na selu kad eno kuha u Večeri! Provali se u Braku na prvu – eto ga na Farmi! Stekne simpatije u Superparu i za čas ih izgubi na Farmi. Itd, itd.

Njima dobro dođe lova, a meni – dugme na dalnjinskom!

Zašto taj naslov

Da ti ja nešto kažem!

19:32
By Gorana Jovanović
4 Comments

Zašto baš taj naslov?

Vjerujem da je svako došao u situaciju da nekome nešto „skreše u brk“ ali to dobar odgoj ne dozvoljava. A pošto „papir trpi sve“...

Evo primjera:

- Gospođo, ako ćete nositi takve sandale – sredite pete!

- U banci radi samo jedan šalter na dan isplate penzija, na primjer, dok se neke cure „važno“ prošetavaju, obučene za večernji izlazak u neki narodnjački klub i bulje u mobitel jer očito ne rade nista jer - ne znaju! Samo „izgledaju“! Ko vam je štela?

- Na Dan žalost,i na žalost vrlo čest kod nas, na radiju se pušta „ozbiljna“ muzika bez ikakkvog znanja o kakvom se djelu radi! Bude tu svega, od komičnih opera do veselog Vivaldijevog „Buđenja proljeća“. Samo još da puste „Odu radosti“ jer je i to „ozbiljna muzika“. Halo, malo općeg obrazovanja, molim!

- Dubrovačke ljetne igre, nakon više od 70 godina dočekale su da budu „protjerane“ na HRT 3!

Ko to joj gleda/sluša? E pa ima nas i takvih!

- Posebno me obraduje moj omiljeni Vodovod! Plaćali smo do juče provizijun jer su bila ukinuta naplatna mjesta, službenici na šalteru, često mrgodni i drski, „pješke“ vam na komadić papira napišu potrebne brojeve za ispunjavanje uplatnice u pošti (ako i to), u kojoj platite i uplatnicu i proviziju. Usput vas usmeno obavijeste da dugujete račun iz 2000-te godine! Ništa napismeno, samo APP (ako prođe prođe) jer i nepismen korisnik zna da računi za režije zastarijevaju nakon godinu dana! I ko čuva račune 24 godine? Međutim, ako vas tuže a vi se niste pismeno pozvali na zastaru – naplatiće vam! Još ove , donedavno nenajavljene noćne redukcije! Niko se iz Vodovoda neije odazivao ni medijima a kamoli korisnicima! Jel vi postojite radi nas ili mi radi vas?

- Kao veliki poklonik TV serija, naročito detektivskih, izbacuje me iz cipela kad vidim detektivke na terrenu u vrtoglavim štiklama! Imate li stručnog konsultanta?

A još mi je smješnije (odvratnije) kad se ženske u filmu/seriji bude s tutokompleto šminkom sa sve vještačkim trepavicama! Što rekla moja T – samo dvije stvari u životu se moraju – umrijeti i skinuti šminku prije spavanja!

- Ispod mog prozora je raskrsnica, pa kad papci dok čekaju zeleno svjetlo naviju muziku do daske! Pa još cajke! Znate li da je to protivzakonito kruške kockastoglave!

- Ili kad usred noći neko turira auto da se svi prozori tresu... Bolesni kompleksaši ! Za šta vam je to nadomjestak?

- Kad smo mi bili mali pa bučali pred zgradom u sveto vrijeme od 2-4 popodne komšije se nisu libile da saspu na nas lavor vode! E i ja bih to rado uradila jer ujutro djeca vrište u parkiću a uveče se omladina „zabavlja“ na sav glas. Nema igre, nema razgovora! Samo vriska i cerekanje!

- Kad završiš posao na šalteru makni se i slaži svoje papire negdje drugo!

- Red pred šalterom a neko proleti „Samo da nešto pitam...“ Eto ti pametan a mi svi ostali glupi!“

Psi bez povoca na ulici/u parku. Pada li vam na pamet da se neko možda boji pasa? A i protivzakonito je!

- Bahato parkiranje – jesi li ti mafija ili guzonjin sin?

- Dijete vrišti na ulici/u prodavnici/ u gradskom prevozu – Jel ga vaspitavaš samo srijedom i petkom od 2-3?

- Bebe/djeca po zvizdanu bez šeširića – pročita li se ikad ikakav savjet za roditelje?

- Mlade djevojke, sve ko sa štanc mašine izašle, „kljusaju“ na visokim petama – vježbaj, bona pa onda izađi na ulicu!

- Zapuštene žene, i/ili neprimjereno obučene godinama/kilaži – imaš li ogledalo?

- Fotošopiranje – navikla sam na anonimne „instagramuše“ (sve su iste!) ali kad vidim poznatu osobu, dotjeranu do neprepoznatljivosti... Mooooolim? Pa svi znamo koliko imaš godina i – kila!

- I opet taj teror predizbornih plakata! Džaba ja vazim godinama, samo je jedna stranka ( ona naša) odriješila kesu i angažovala kreativce!

I tako dalje i tako bliže...

Možda je Šemsa u pravu kad kaže da sam ters?

Šest godina slobode

Penzićka sam, tim se dičim!

14:22
By Gorana Jovanović
13 Comments

I tako, mic po mic – navršilo se šest godina moje penzije! I ja još uvijek uživam u slobodi!

Pita me neko ponekad :“ Odeš li do škole?“ Ni slučajno! Sjetim se koliko su meni išli na živci penzioneri koju „svrate na kafu“ a mi ne znamo kud udaramo od posla... Neću da budem dosadni penzić ili, tačnije rečeno, penzić kome je dosadno.

Imam ja još tu i tamo kontakata s rajom iz škole, jest da ne viđam nikoga ali hvala Bogu na viberu, u vezi smo! Makar preko cestitki Bajram/Božić/Uskrs/Vaskrs /rodjendani/ itd, its... ili preko mog bloga... Interesantno, svi ti dragi ljudi jako su mi „svježi“ – kad bi se našli bilo bi kao da smo juče kafu pili!

Ipak red bi bio da se nekad i vidimo, ne ide se u mladost! Jednom sam srela Narcisa u kafani, jednom me Rahićka „kidnapovala“ iz granapa i popismo kafu... I to je sve. Malo...

Ne zavidim im nimalo, i pred kraj mog radnog vijeka bilo je sve teže raditi u školi, a čujem da je sada još puno gore! Lijepa penzija!

Još uvijek uživam gledati trole sabah zorom prema Dobrinji i zahvaljivati Bogu što nisam u njima! Naročito zimi! Brrrr...

Nevjerovatno, dani lete, svako malo petak , a nikad docekat' penziju, ha, ha. Znam, znam, otrcan stari fazon, ha, ha.

Najviše se družim s rajom iz gimnazije, naročito sa Šemsom i Tenaidom. Stalno pronalazimo razloge da odemo na ručak, bilo u restoran, bilo jedna kod druge. Kako stoji stvar, dok ne prorade ljetne bašte ograničen je broj mjesta gdje smo mi pušači dobrodošli. Da prestanem? Nakon 50 godina „staža“? Nakon ratne krize? Nema teorije! Iako, da nije kako jeste, ljetovala bih na Maldivima! Skup sport! Al' merak!

Imam ja i svoju Kaću, ne pamtim više od kada prijateljujemo... Naši su rituali posebni, samo naši!

Dodje i Jelena iz Norveške, družimo se cijelo ljeto...

Da ne spominjem svoju zlatnu djecu, da mi nije njih mogla bih slobodno preskočiti mnoge ćejfove! Paze me na sve moguće načine! Al znate ih pa se ni ne čudite!

Meni nikad nije dosadno, ni kad sam „sama sa sobom“! Križaljke, knjige, TV, internet, streeming platforme... Uradi se nešto i po kući!

Kuham svaki dan, to mi nikad ne dosadi! Vidi se na meni! Volim kuhati i za prijateljice, najčešće ribu jer je svi vole ali ne vole da im „smrdi“ kuća, ha, ha.

Cijeli fol s penzionerskim životom je što NIŠTA NE MORAM! Šta god mi padne na pamet – more bit da hoću, a more bit i da neću, ha, ha.

Jedini limitirajući faktor je zdravlje, ali Bogu hvala, dok se na nogama nema žalbe! Šega mi je kad mi doktori kažu „Pa godpođo, to je sasvim normalno za vaše godine!“ Nikako da se naviknem! I kad pročitam da je „auto udarilo staricu od 71 godinu“ ... Čuj staricu! Sedamdesete su nove pedesete! Ako ne vjerujete meni - pitajte bilo koga iz moje generacije! Nema tu staraca ni na mapi! Bar mi sebe ne vidimo tako!

Al' biće da sam ipak stara jer sam razvukla ovaj tekst k'o terav iju!

'Ajd, Bog! Over and out!