Drage moje kraljice – sretan nam praznik!
Neke hrabre žene izborile su se davno za našu ravnopravnost
s muškarcima (o tom – po tom!) ali eto ispade da nismo ravnopravne medju sobom! Naš dobri premijer Forto,
iz najbolje namjere, kumovao je tome. Prvo je rekao da se taj dan ženama na
poslu da slobodno, pa su skočili na njega iz oblasti gdje su žene u većini
(prosvjeta, na primjer gdje su godišnji i mjesečni planovi rada davno donešeni)
pa se onda korigovao da se to učini tamo
gdje je moguće (valjda gdje preovladavaju muški zaposlenici i gdje žene neće faliti – toliko o
ravnopravnosti!)
Mnogim ženama koje su dobile slobodan dan to i nije baš drago
jer često na radnom mjestu dobiju više pažnje nego kod kuće...
Nejse!
Dok danas pripremamo svečani ručak za svoje najmilije i
potajno se nadamo čestitkama i poklonima, ili dok polupijane dernečimo po
kancelarijama sa svojim kolegama (koje njihove žene čekaju na svečani ručak!)
prisjetimo se na trenutak dviju hrabrih revolucionarki i borkinja za ekonomsku,
političku i socijalnu ravnopravnost žena - Rose Luxemburg i Clare Zetkin.
Njihova imena su neraskidivo povezana s današnjim datumom.
08. marta 1910. godine
u Kopenhagenu je održana konferencija žena socijalista, na inicijativu nemačke
revolucionarke Clara Zetkin.
Na konferenciji je ustanovljen praznik Dan žena u znak sjećanja na demonstracije američkih žena u Čikagu 8. marta 1909. godine.
Na konferenciji je ustanovljen praznik Dan žena u znak sjećanja na demonstracije američkih žena u Čikagu 8. marta 1909. godine.
Zaiskali smo – eto nam ga! Zvanično smo ravnopravne s
muškarcima i to je razlog za današnje slavlje.
Kako slavimo? Kao i sve u životu – kako ko!
Žene svoj praznik proslavljaju radno i paradno. Malo se proderneči na poslu ili u kafani s
kolegama, pa onda kod kuće s djecom i muževima (kad se vrate kući s proslave s
kolegicama), a neke muževi, bome i „izvedu“. Trošak je to! Te taze frizura, te
neka nova krpica, te spremi bolji ručak, te kupi poklone za
učiteljice/razrednice, pa još i „izlazak“! Sreća da je jednom godišnje!
Kada na 8.mart u sredstvima javnog prevoza vidite žene
zatrpane cvijećem i poklonima odmah znate da su prosvjetne radnice! Roditelji
se utrkuju ko će kupiti ljepši (skuplji) poklon, a oni koji daruju „reda radi“
daju djeci nešto love da se sami snađu. Njih vrebaju u blizini škole prodavači
koji na improviziranim tezgama nude polumrtvo cvijeće zalijepljeno
selotejpom i kičaste sitnice. Šta zna
dijete! Bez poklona se u školu ne može! Daj šta daš!
Djeca u mojoj školi su znala da pedagogica najviše voli čestitke i sitnice koje oni sami naprave,
pojedinačno ili cijeli razred, pa sam to
i dobijala, ali sam se kući ipak vraćala
zatrpana cvijećem – davale su mi ga učiteljice koje više nisu imale slobodnih
ruku da ponesu sve što su dobile!
Drage moje znane i neznane žene, vi koje radite danas i vi
koje imate slobodan dan, vi na birou i mi u penziji, sretan nam 8.mart, lijepo
se provedite ali na trenutak pomislite i na Claru i Rosu... I na dobre namjere
premijera Forte. Možda dogodine 8.mart bude neradni dan za sve!
2 komentari
Krasn, ne samo prigodan tekst.Hvalaaaaaaaaaaa! Dozivljavam to kao meni licno upucenu cestitku. Toliko volim i cijenim ovaj praznik. Najdrazi. Imam i lijepe uspomene, prije svega iz kuce i iz djetinjstva-dan kada sam sa ocem i sestrom planirala veliko iznenadjenje za nasu majku-svima na radost i zadovoljstvo, a onda iz ranih godina staza u Vijecnici!!!!!Bas smo znale da se organizujemo, obradujemo medjusobno poklonima i
OdgovoriIzbrišipocastimo. Ovdje, u Norveskoj, imaju Majcin dan, kao i ocev, al` se i 8.mart obiljezava upecatljivo i nikako povrsno. To cijenim. Inace, za mene, opet iz kuce i valjda onih vremena,ovaj smo praznik obiljezavali i kao dan Majki.
Imam i pricu o jednakosti, ali nije to sto me veze za danasnji datum, niti femiistkinje. I relativnije i suptilnije, ako cemo za prav;)
Hvala ti! Za mene je ovaj praznik dobio smisao tek s vlastitim majčinstvom. Moja mama nije baš bila fan. Vjerovatno je imala svoje razloge...
OdgovoriIzbriši