Kad prevališ dvije trećine životnog vijeka, a naročito kad
odeš u penziju, preispituješ puno toga
iz svog života. A najviše – ljude. U ovom životnom dobu neprebrojivi su svi ljudi
koji su prošli kroz njega. Koliko ih je ostalo?
Ti koji su ostali nekako se poslože u kategorije ili
„ladice“ kako ja to volim reći.
Na prvom mjestu je porodica,
naravno. Na žalost, i taj se broj rapidno smanjuje kako godine odmiču.Osim
nekih maminih rođaka i „in law“ porodice
– ja sam najstarija! Zastrašujuća misao! Ja više nemam kod koga provjeriti stare
porodične recepte! Ja sam siroče!
Brata imam, sina imam, hvala Bogu dobra sam sa obje snahe,
bratova djeca me vole ali, na žalost – ne voli me mačka mog sina i snahe!
Imam i prvih i drugih i inih rođaka i rodica, volimo se ali nismo više
često u kontaktu „uživo“. Ili su rasuti po svijetu ili su neke objektivne
okolnosti razlog što se češće ne viđamo.
Porodicu ne moraš ćesto viđati da bi ljubav opstala.
O mojoj porodici, nekadašnjoj i sadašnjoj mogu reći jednu
važnu stvar: ne pamtim, od onih najstarijih do danas, da neko s nekim nije
govorio, da je bilo svađa ili netrpeljivosti. Naprotiv: u šali smo se zvali
„hippy kolonija“ jer smo se puno družili, ljetovali skupa, provodili praznike
zajedno. Zetovi i snahe su se uklopili pa ljudi sa strane često nisu mogli
procijeniti ko je „krvna“ a ko „in law“ familija... Ni ostavinske rasprave nam
nisu mogle ništa! Ponosna sam na to ali mi zato i više nedostaju oni kojih više
nema...
Od porodice očekujem
da redovno prati moj blog.
U drugoj su „ladici“ prijatelji. Dok smo mlađi ne znamo baš
tačno odrediti značenje te riječi i imamo ih puno. S godinama to naučiš (nekad i
na teži način) i ako ih imaš pet-šest – imaš neprocjenjivo bogatstvo. I
jedan je dovoljan ako je pravi!
Moji su prijatelji „ovdje“ i „tamo“. U Sarajevu i širom
svijeta. Neke koji su „tamo“ ćešće viđam nego one koji su ovdje. Bogu hvala na
modernim medijima! Zahvaljujući njima i kafu možemo skupa piti sjedeći svako
ispred svog ekrana! „Tamo“ ili „ovdje“ – ista stvar!
Prijatelje ne moraš ćesto viđati da bi ljubav opstala.
Od prijatelja očekujem da redovno prati moj blog.
Onda dolazi „raja“.
Tu riječ samo Sarajlije mogu i znaju pravilno protumačiti. Raja je neko s kim
se družiš, izlaziš, piješ kafu, zezaš se. Podrazumijeva više od jedne osobe
istodobno. Lijepo je ako ste istomišljenici u svemu, ali nije obavezno. Važno je da
imate istu viziju kako se dobro provesti! Kad nekome pričate o svojoj raji
obavezno navedete kontekst: s posla, iz škole, s faksa, iz ulice, iz izviđača,
iz hobija... Svako, dakle, ima više „raja“ iz različitih konteksta i oni se
rijetko miješaju.
Raju je poželjno ćešće viđati da bi opstala u sadašnjosti,
ali ona raja iz prošlosti zauvijek ostaje raja makar ih nikad više ne sreli.
Raju obavijestim kad
znam da će ih neki post na blogu
zanimati.
Na kraju, ali nikako
najmanje važni, dolaze „dragi ljudi“.
Njih je najviše i skupljaju se cijeli život.
Njima čestitate praznike, poželite ih jednom godišnje pa organizujete
neko viđanje. Ili ne. To je uvijek „jedan na jedan“ . Ponekad ti dragi ljudi postanu prijatelji.
Ponekad samo uspomena. Ali nikad „raja“.
Ne morate ih viđati
nikad a zauvijek će ostati „dragi ljudi“.
Njih sam obavijestila da sam pokrenula blog i jako se obradujem kad
mi neko od njih javi da je nešto pročitao...
Naravno, ima tu još hejbet „ladica“ a ovo su
najprepoznatljivije.
Hoćeš i ti svoje
ladice?Najbrže je zaviriti u telefonske kontakte i, ime po ime, ubacivati u „ladice“. Pri tome ćeš mnoge brojeve izbrisati (iz ovog ili onog razloga) i
očistiti telefon!
Pretresi i ti ljude oko sebe
