Fala Bogu – prošlo je! Ovu su rečenicu izgovarali mnogi
Bosanci i Hercegovci napuštajući biračka mjesta
u nedjelju, 7.oktobra anno domini 2018!
Na tom fonu i ja se sve mislim neću više o izborima, pa opet moram! U prvom postu sam se osvrnula samo na (ne) dizajn većine plakata, ali sad, kad je sve gotovo (je li?) moram malo o predizbornoj kampanji.
Plakatiranje na nedozvoljenim mjestima, enormna potrošnja papira (jadne naše
šume!), bombardovanje propagandnim materijalima na ulici, po haustorima,
sandučićima, neodrživa obećanja, parole koje su samo riječi, dijeljenje
olovaka, cekera i upaljača (?!) na svakom koraku, predizborni skupovi ala korida u Čevljanovićima, na koje ljudi
dolaze zbog najavljenih pjevača a ne onoga što strankan nudi, toga je bilo i
prije. U gradskom prevozu prisilno slušanje radija, a sve stanice – ko o čemu – baba o uštipcima!
Ali toliko kršenja ljudskih prava, ataka na privatnost i
zloupotrebe institucija se ne sjećam,
Od kad sam stekla biračko pravogo
samo jednom nisam izašla na izbore i to kad sam shvatila da neću glasati ZA
nego PROTIV. U međuvremenu se stranka koja mi je od njenih početaka bila simpatična
isprofilirala i opet sam glasala ZA...
U svako doba dana zvonio mi je telefon, stranka za strankom
me uznemiravala u vrijeme ručka, popodnevnog drijemeža ili omiljene serije. U
sandučiće više nije moglo stati ništa pa
je vizitki, knjižica, letaka, bilo svuda
po haustoru.Čak zataknutih za vrata, nek cijeli dunjaluk zna da nisam kod kuće!
Ispod prozora prolaze automobili sa zvučnicima na
najjače, neki kandidati se hvale i pričaju bajke. Automobil je u pokretu pa
niko, i da hoće, ne može saslušati cijelu priču!? Dva puta sam se trznula
i izlašla na balkon - jednom zbog muzike iz zvučnika zbog koje mi se
učinilo da smo se vratili u „ono“ doba, a drugi put da vidim ko se to dere u nedoba. A onda sam „poravnila“ kao i svi ostali i
samo pojačavala ton na televizoru dok ne
prođu.
Vrhunac je bio kada sam od premijera dobila „ljubavno pismo“
sa sve imenom i prezimenom, namijenjeno penzionerima. Ko mu je dohaberio da sam u penziji? Jedva sam
se i sama počela smatrati penzionerom, tek pola godine pripadam toj
populaciji! Sličnom pošiljkom me je počastila još jedna stranka i to nacionalna! Dje mene nadje?.Naljutim se,
pa onda pomislim – bolje i to nego neki račun!
I da. Zloupotrebljena je i moja vjeroispovijest i nacionalna
pripadnost. Zbog detalja
u mom imenu i prezimenu pouzdano znam da je ta nacionalna
stranka dobila moje podatke od crkve kojoj
teritorijalno pripadam. Sramota!
Lijepa predizborna šutnja! Dušu da odmorimo!
Dok unosim iksiće u glasačke listiće mislim „Eto, glasam za
njih a ko zna za koga još s kim će oni
morati koalirati?“
Nek' je prošlo pa
kako god! Do sljedeće prilike ćemo sve zaboraviti... Sjećanja su tako kratka i
selektivna!
