Fala Bogu – prošlo je! Ovu su rečenicu izgovarali mnogi Bosanci i Hercegovci napuštajući biračka mjesta  u nedjelju, 7.oktobra anno domini  2018!

Na tom fonu i ja  se sve  mislim neću više o izborima, pa opet moram! U prvom postu sam se osvrnula samo na (ne) dizajn  većine plakata,  ali sad, kad je sve gotovo (je li?) moram malo o predizbornoj kampanji. 

Plakatiranje na nedozvoljenim mjestima, enormna potrošnja papira (jadne naše šume!), bombardovanje propagandnim materijalima na ulici, po haustorima, sandučićima, neodrživa obećanja, parole koje su samo riječi, dijeljenje olovaka, cekera i upaljača (?!) na svakom koraku, predizborni skupovi  ala korida u Čevljanovićima, na koje ljudi dolaze zbog najavljenih pjevača a ne onoga što strankan nudi, toga je bilo i prije. U  gradskom prevozu prisilno  slušanje radija,  a sve stanice – ko o čemu – baba o uštipcima!

Ali toliko kršenja ljudskih prava, ataka na privatnost i zloupotrebe institucija se ne sjećam,  Od  kad sam stekla biračko pravogo samo jednom nisam izašla na izbore i to kad sam shvatila da neću glasati ZA nego PROTIV. U međuvremenu se stranka koja mi je od njenih početaka bila simpatična isprofilirala i opet sam glasala ZA...

U svako doba dana zvonio mi je telefon, stranka za strankom me uznemiravala u vrijeme ručka, popodnevnog drijemeža ili omiljene serije. U sandučiće više nije moglo stati ništa  pa je vizitki, knjižica, letaka,  bilo svuda po haustoru.Čak zataknutih za vrata, nek cijeli dunjaluk zna da nisam kod kuće!

Ispod prozora prolaze automobili sa zvučnicima na najjače, neki kandidati se hvale i pričaju bajke. Automobil je u pokretu pa niko,  i da hoće,  ne može saslušati cijelu priču!? Dva puta sam se  trznula  i izlašla na balkon -  jednom zbog muzike iz zvučnika zbog koje mi se učinilo da smo se vratili u „ono“ doba, a drugi put  da vidim ko se to dere u nedoba.  A onda sam „poravnila“ kao i svi ostali i samo  pojačavala ton na televizoru dok ne prođu.

Vrhunac je bio kada sam od premijera dobila „ljubavno pismo“ sa sve imenom i prezimenom, namijenjeno penzionerima.  Ko mu je dohaberio da sam u penziji? Jedva sam se i sama počela smatrati penzionerom, tek  pola godine pripadam toj populaciji! Sličnom pošiljkom me je počastila još jedna stranka i to nacionalna! Dje mene nadje?.Naljutim se, pa onda pomislim – bolje i to nego neki račun!

I da. Zloupotrebljena je i moja vjeroispovijest i nacionalna pripadnost.  Zbog  detalja  u mom imenu i prezimenu pouzdano znam da je ta nacionalna stranka  dobila moje podatke od crkve kojoj teritorijalno  pripadam.  Sramota!

Lijepa predizborna šutnja! Dušu da odmorimo!

Dok unosim iksiće u glasačke listiće mislim „Eto, glasam za njih a ko zna za koga još  s kim će oni morati  koalirati?“

Nek'  je prošlo pa kako god! Do sljedeće prilike ćemo sve zaboraviti... Sjećanja su tako kratka i selektivna!