Ko su ljudi oko tebe?



Kad prevališ dvije trećine životnog vijeka, a naročito kad odeš u penziju, preispituješ  puno toga iz svog života. A najviše – ljude. U ovom životnom dobu neprebrojivi su svi ljudi koji su prošli kroz njega. Koliko ih je ostalo?

Ti koji su ostali nekako se poslože u kategorije ili „ladice“ kako ja to volim reći.

Na prvom mjestu je porodica, naravno. Na žalost, i taj se broj rapidno smanjuje kako godine odmiču.Osim nekih maminih rođaka  i „in law“ porodice – ja sam najstarija! Zastrašujuća misao!  Ja više nemam kod koga provjeriti stare porodične recepte! Ja sam siroče!
Brata imam, sina imam, hvala Bogu dobra sam sa obje snahe, bratova djeca me vole ali, na žalost – ne voli me mačka mog sina i snahe!
Imam i prvih i drugih i inih  rođaka i rodica, volimo se ali nismo više često u kontaktu „uživo“. Ili su rasuti po svijetu ili su neke objektivne okolnosti razlog što se češće ne viđamo.
Porodicu ne moraš ćesto viđati da bi ljubav opstala.
O mojoj porodici, nekadašnjoj i sadašnjoj mogu reći jednu važnu stvar: ne pamtim, od onih najstarijih do danas, da neko s nekim nije govorio, da je bilo svađa ili netrpeljivosti. Naprotiv: u šali smo se zvali „hippy kolonija“ jer smo se puno družili, ljetovali skupa, provodili praznike zajedno. Zetovi i snahe su se uklopili pa ljudi sa strane često nisu mogli procijeniti ko je „krvna“ a ko „in law“ familija... Ni ostavinske rasprave nam nisu mogle ništa! Ponosna sam na to ali mi zato i više nedostaju oni kojih više nema...
Od porodice očekujem da redovno prati moj blog.

U drugoj  su „ladici“ prijatelji. Dok smo mlađi ne znamo baš tačno odrediti značenje te  riječi i  imamo ih puno. S godinama to naučiš (nekad i na teži način) i  ako ih  imaš  pet-šest – imaš neprocjenjivo bogatstvo. I jedan je dovoljan ako je pravi!
Moji su prijatelji „ovdje“ i „tamo“. U Sarajevu i širom svijeta. Neke koji su „tamo“ ćešće viđam nego one koji su ovdje. Bogu hvala na modernim medijima! Zahvaljujući njima i kafu možemo skupa piti sjedeći svako ispred svog ekrana! „Tamo“ ili „ovdje“ – ista stvar!
Prijatelje ne moraš ćesto viđati da bi ljubav opstala.
Od prijatelja  očekujem da redovno prati moj blog.

Onda dolazi „raja“. Tu riječ samo Sarajlije mogu i znaju pravilno protumačiti. Raja je neko s kim se družiš, izlaziš, piješ kafu, zezaš se. Podrazumijeva više od jedne osobe istodobno. Lijepo je ako ste istomišljenici u svemu, ali nije obavezno. Važno je da imate istu viziju kako se dobro provesti! Kad nekome pričate o svojoj raji obavezno navedete kontekst: s posla, iz škole, s faksa, iz ulice, iz izviđača, iz hobija... Svako, dakle, ima više „raja“ iz različitih konteksta i oni se rijetko miješaju.
Raju je poželjno ćešće viđati da bi opstala u sadašnjosti, ali ona raja iz prošlosti zauvijek ostaje raja makar ih nikad više ne sreli.
Raju obavijestim kad znam da će ih  neki post na blogu zanimati.

Na kraju,  ali nikako najmanje važni, dolaze „dragi ljudi“. Njih je najviše i skupljaju se cijeli život.  Njima čestitate praznike, poželite ih jednom godišnje pa organizujete neko viđanje. Ili ne. To je uvijek „jedan na jedan“ .  Ponekad ti dragi ljudi postanu prijatelji. Ponekad samo uspomena. Ali nikad „raja“.
Ne morate ih  viđati nikad a zauvijek će ostati „dragi ljudi“.
Njih  sam obavijestila  da sam pokrenula blog i jako se obradujem kad mi neko od njih javi da je nešto pročitao...

Naravno, ima tu još hejbet „ladica“ a ovo su najprepoznatljivije.

Hoćeš i ti svoje ladice?Najbrže je zaviriti u telefonske kontakte i, ime po ime, ubacivati u „ladice“. Pri tome ćeš mnoge brojeve izbrisati (iz ovog ili onog razloga) i očistiti telefon!
Pretresi i ti ljude oko sebe
i pokušaj ih staviti u ladice! Ne miješaj kruške i jabuke! Zagarantovano manje sekiracije i razočarenja!



You Might Also Like

9 komentari

  1. Ma izvrsno! Uvijek sjajne ideje. Bas je takva klasifikacija.

    Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  2. "Od porodice očekujem da redovno prati moj blog." Evo porodica obavlja svoju duznost, doduse sa zakasnjenjem i velikim entuzijazmom.#lordjarvar

    OdgovoriIzbriši
  3. U kojoj sam ja ladici, prvoj ili drugoj? Jesi li ti bila kod Ljilje kad smo se posestrile? Tako mozda sam cak i u prvoj!

    OdgovoriIzbriši
  4. Dirnuta sam koliko ljudima posvecujes paznje i kako delikatno razmisljas o svakom od njih. Kapa dole! Ne znam da li su to svi zasluzili, toliku paznju???? No ti i ne razmisljas o tome, samo o onom sta oni tebi znace i koliko i na koji nacin. Osjecam nekako, skoro da vidim kako iza svake kategorije stoji Lik, ili nekoliko njih, od krvi i mesa, sa imenom i dusom i 100 dozivljaja koje mozda samo ti pamtis. Kod mene je sve drugacije. Blijedo daleko, zaboravljeno. Bez zelje da se ista obnovi ili vrati. Razocaranje i nikako ne volim to sto vidim-taj ostatak, formu ili "razvoj" koji se dogodio. Nekad najbolja prijateljica-sestra, se pretvorila u najruznijeg stvora koga sam ikad srela. Ne vjerujem ja u te velike promjene sustine. Oduvjek je to bila, to sto je sada za mene, ali nisam vidjela ili nisam htjela. Licemjer, prevarant, grabljivica i beskrajna zavist i osvetoljubivost...to jesi ili nisi. Nosis to ile ne. To ne postajes ni pod kakvim okolnostima, jer nemas potencijal da te osobine razvijas ili tako nesto osjecas.
    Bez obzira na tvoje fioke, znam da smo bliske u mislima i bez puno price. A jednako se dobro i razumijemo. Hvala za ovaj tekst.
    jelena

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala tebi, draga, sto pratis i komentiras iako o svemu ovone pricamo i uzivo...

      Izbriši