Gotovo je - razvodimo se!

19:31
By Gorana Jovanović
2 Comments

(„Sve sretne obitelji sretne su na sličan način, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“)

Gotovo da postoji šablona po kojoj se odvija niz nesretnih okolnosti za jednu obitelj s djecom kada je razvod u pitanju: napeta atmosfera pred odluku – odluka – jedan roditelj napušta dom – djeca su zatečena novonastalom situacijom i nerijetko se pitaju jesu li ona kriva?

Šta o razvodima u BiH kaže statistika?

U našoj zemlji godišnje se razvede oko 2000 parova.

2015. je bila rekordna, skoro 3000 parova odsviralo je kraj svoje veze.

Najčešći razlog – „nepremostive razlike“ - kako bi izbjegli dodatna objašnjenja i što prije okončali spor.

Kod žena su krizne godine za donošenje odluke o razvodu od 30. do 34, a kod muškaraca od 40. do 49. godine.

Razvedeni parovi su prosječno u braku ostajali oko 11,5 godina, a za djecu je razvod najtraumatičniji baš oko jedanaeste godine!

Pustimo statistiku – nikad mi nije bila draga, polagala sam je nekoliko puta jer meni ono „statističko“ da, ako ti jedeš meso a ja kupus – u prosjeku jedemo sarmu, nikako ne paše!

Tako ni misao ruskog književnika Lava Nikolajeviča Tolstoja s početka ovog teksta nije tačna, bar kada je u pitanju nesreća zvana – razvod braka. Svaka ta priča je možda u načelu slična, ali i sasvim različita u bitnim detaljima.

Na žalost, u toj teškoj životnoj situaciji roditelji ne stižu da misle na svoju djecu, da zavire u njihova osjećanja, da ih ohrabre i kažu im prave riječi...Nenamjerno su sebični, ne paze šta o dojučerašnjem bračnom partneru govore pred djecom, još ako se umješa šira porodica (a uglavnom se umiješa)... Djeca su zbunjena i pate.

Koja se pitanja najčešće vrte u njihovim glavama a rijetko ili nikako ih postavljaju na glas jer ne misle da bi im neko na njih odgovorio:

- S kim ću živjeti?

- Hoću li moći viđati roditelja koji odlazi?

- Hoće li rastaviti nas braću, sestre?

- Hoću li morati seliti, mijenjati školu?

- Hoćemo li imati dovoljno novaca za život?

- Očekuje li se od mene da stanem na nečiju stranu?

- Voli li me i dalje onaj roditelj koji odlazi?

- Jesam li ja kriv za razvod?

Odraslima je teško zamisliti ovakva pitanja, naročito posljednje, čini im se da se sve „podrazumjeva“. Ali, kao što i druge stvari djeci moramo reći (da ih volimo na primjer) posebno moramo s njima razgovarati o svakom koraku novonastale situacije, i to veoma biranim riječnikom prilagođenim uzrastu. Razgovor mora odisati uvjerenjem da ćete zajedno prebroditi sve teškoće iako to možda u tom trenutku ne mislite jer patite i vi a ne samo dijete!

Najvažnije je uvjeriti ih da oni nisu krivi za razvod. Najbolje je reći pravi razlog, naročito ako ga dijete naslućuje. Ma koliko to bilo bolno. I stalno treba okretati priču na budućnost kako je vi zamišljate i pitati dijete šta ono misli o tome, nastojeći uvažiti i njegovo mišljenje.

Time se može izbjeći bar dio tuge, potištenosti, boli, ljutnje, pa čak i buntovnosti. Djeca se, kao i odrasli, najviše boje neizvjesne budućnosti, a skrivanjem činjenica samo se pojačava strah.

Dijete želi da čuje da ga roditelj koji odlazi i dalje voli i da mu je stalo do njega iako to možda tako ne izgleda (početno gubljenje kontakta s djecom, na primjer). Potaknite dijete da ono uradi prvi korak – nazove, napiše mail, poruku, ode u posjetu. Čak ako i ne uspije „iz prve“, nakon izvjesnog vremena treba pokušati ponovo. Recite djetetu da će roditelj koji više ne živi s njim vrlo brzo shvatiti koliko gubi što ne kontaktira sa svojim djetetom. I njemu je teško, možda se i stidi?

Ukoliko se odlaskom jednog roditelja pogoršala materijalna situacija, razgovarajte s djetetom o tome, zatražite podršku i razumijevanje, strpljenje, uz stalni optimizam da će se uskoro sve „srediti“. Najčešće i hoće.

Zamolite članove šire obitelji i prijatelje, naročito one „dušebrižnike“, da ne govore ružno pred djecom o roditelju koji nije prisutan, a nemojte ni vi to činiti. Razvedeni bračni drugovi, naročito u prvim fazama razvoda, „ujedaju“ se tamo gdje najviše boli – preko djece (uskrata alimentacije, uskrata viđanja djece, borba za skrbništvo samo da se napakosti onom drugom, vrijeđanja tipa „da je samnom bolje bi učio“ i slično). Takvo ponašanje kod djece može izazvati mnoge ružne posljedice – od dileme kome da vjeruje do laganja i ulizivanja radi materijalne koristi.

Osim što dijete mora biti načisto s tim da ni u najmanjoj mjeri nije krivo za razvod, još je važnije da mu se dokaže da još uvijek ima oba roditelja koja ga vole, bez obzira što je njihova međusobna ljubav prošla...Pokušajte s rečenicom: „Ti se nisi razveo ni od koga!“

Nekada su parovi ostajali u braku zbog djece a danas se razvode - zbog djece! Ruku na srce, bolje s jednim roditeljem u miru nego s dva u paklu!

#Razvod

2 komentari

alliance21. ožujka 2019. u 09:37
"De mortuis nil nisi bene"- o mrtvima sve najbolje!!!! Pravilo br 1 u svim relacijama gdje se dogodi gubitak, rastanak i sl. Kad prestane ljubav, a mislim LjUBAV, prostor iza je ravan smrti. U ime tog prvog, a tek kada su djeca tu,trebalo bi sjetiti se mudre izreke i primjenjivati je do besvjesti. To je tako, ukoliko postujes sebe, svoju ljubav i narocito nevine malisane. Nazalost, djeca su cesto "kolateralna steta" jedne strasne veze- cinilo se za sva vremena itd. Ko garantuje da se u brak-vezu ulazi zbog djece ili sa nekim odgovornim planom i razgovorom o njima. Sumnjam, vrlo je to rijetko.
Pa, tako razmisljam, potaknuta ovim tvojim tekstom(ko zna zasto si ga bas sada i tu napisala) da bi uz onaj tekst o bracnim duznostima, koji se ponavlja pred maticarem ili nekim drugim, trebalo nesto reci i o djeci i odgovornosti koja se preuzima ovim cinom.
Ima poslovica i nastavak: O zivima samo istina!!!! de vivis nil nisi verum, ali trenutno nije aktuelna, posto je do "pucanja doslo"!!!:)
jelena
OdgovoriIzbriši
Odgovori