Da ti ja nešto kažem

Prije svega – SRETNA NOVA GODINA!

Ima li ljepšeg načina za ulazak u novu godinu od smijeha? I to smijeha koji nam donose djeca!

Dok sam bila pedagogica voljela sam organizirati razne aktivnosti kako bi se što više družila sa svim učenicima jer nisam željela biti „dežurni policajac“ za „nepodobne“ (po mišljenju nasatvnika). Tako sam organizovala i neku vrstu kviza (sva su pitanja iz udžbenika) u kojem su učestvovali svi učenici a ne samo odabrani kakav je najčešće običaj.

Kao i uvijek kad su djeca u pitanju bilo je raznih „bisera“. Izdvojila sam one najsmješnije i to po uzrastima. Nisam ispravljala gramatičke greške.

II razred

Šta treba uraditi prije jela? "Hamdulila

Za koliko dana trebaš vratiti knjigu u biblioteku? utorkom i četvrtkom, ups! Trebala sam juče...

Šta radi direktor?

Naređuje, pregleda kod nastavnika da li je tačno u dnevniku

Određuje kakva će biti škola i može da radi šta hoće.

Pita djecu što ih je učiteljica poslala i što su zakasnili.

 Naređuje učiteljima, učiteljicama i pedagogu.

 Izbaca iz škole ko ne sluša.

Daje platu, govori nešto učiteljicama.

Naređuje učiteljicama da rade i daje platu.

Odbija od plate učiteljicama ako mi ne slušamo      

III razred

Napiši pravilno ime lista MALE NOVINE!  Pravilno ime lista Male Novine je „Palčić",

IV razred

Kada ti nekoga nazoveš telefonom šta prvo treba da kažeš? Treba se uljudno pozdraviti i priupitati za zdravlje

Napiši prisvojne pridjeve od riječi Sarajevo i Njemačka - moje Sarajevo - tvoja Njemačka

V razred

Šta je antropologija? Stara nauka o gramatici;

 Šta je ekologija? Nauka o moralu

Šta je epicentar? Centar za djecu bez roditelja

Nabroj borilačke sportove: borba sa bikovima, trkanje sa konjima; đurđicu,ragbi, odbojka

Šta je SOFTVER? psihički dijelovi računara

Kompariraj pridjev ZAO zlobniji, najzlobniji

Kako se još kaže kipar? cipar

Kojem periodu je pripadao kompozitor Johanes Brams? Muzičkom

VI razred

Koja je napoznatija freska na svijetu? Ježeva posljednja večera;

Šta je sevdalinka? Sevdalinka je sevdah koji su izmislili ljudi;

Šta je autobiografija? gdje se skupljaju slike auta;

Šta je Labudovo jezero? ; Labudovo jezero je gdje se labudovi okupljaju;

Od koje latinske riječi potiče riječ vitamin? Vitaminus;

Koje se voće smatra bosanskim nacionalnim voćem? Kivi;

Šta je KANON? Kroz kanon protiče rijeka

Koji je simbol manifestacije SARAJEVSKA ZIMA? S.Z.

VII razred

Između koga se vodio Građanski rat u Americi? Engleska, Francuska i Rusija;

Kako se zovu starosjedioci Amerike? Amerikanci;

Navedi tri najpoznatija grčka pisca tragedija: Aristokrat; Šekspir; Tespis; Europij;

Nabroj 4 najpoznatija drvene duhačka instrumenta? Duhan, marihuana; Dudle;

Kojoj rasi pripadaju starosjedioci Afrike? bantu crnci

VIII razred

Nabroj tri monoteističke religije Islam, kršćanstvo i zidarstvo;

Ako te neko nazove telefonom i kaže KO JE TO? šta ćeš odgovoriti? „Ne budi nekulturan, prvo se kaže dobar dan, mogu li dobiti tog i tog, a ne tako!"

Kako se zove ruski naučnik koji je ustanovio periodni sistem elemenata? Vladimir Iljič Lenjin, znala do juče...znala do maloprije...

Šta je madrigal? sveto mjesto, vrsta instrumenta,  nešto u vezi sa muzičkim, ali šta?

Također, radeći godinama s učenicima završnih razreda osnovne škole profesionalnu orijentaciju primijetila sam da je gimnazija najpoželjniji nastavak školovanja generacijama. Da im pokažem da je za gimnaziju potrebno široko znanje iz opće kulture (bar je nekad tako bilo!), smislila sam jednostavan upitnik.  Evo nekih rezultata:

Kako se zove skupina pjevača koji izvode dalmatinske pjesme? Dalmatinci, Dalmatinke

Gdje se nalazi muzej Luvr? Njemačka, Hrvatska

Koja „jedna“ ne čini proljeće? Vrana, roda

Koja je kratica Međunarodnog fonda za pomoć djeci? SOS, UNHCR, UNESCO, MF

Nadimak Pipi bio je : nadimak lika iz crtanog filma

Koja je zemlja najpoznatija po izradi klompi? Navođene razne evropske zemlje ali i Kina

Šta se mjeri galonima? Zlato, litri

Kako su se zvali japanski piloti samoubojice? Na vrh mi jezika, harakiri

Šta su po nacionalnosti bili braća Grim? Navođene razne nacionalnosti, između ostalih i Jevreji,  Njemci i Austrijanci (u istom odgovoru), Hans Kristijan Andersen (?), Kršćani, Kršćani Hrvati

Koje je bilo jedino ranjivo Ahilovo mjesto? Kosa, srce

Ko su bili prvi letači (grčka mitologija?) Ćirilo i Metodije, Ikar i njegov otac, Jošimu i Kinoku, Ahil i Prometej

Koliko je po Žilu Vernu bilo hiljada milja pod morem? 30.000, 200, 100.000 hiljada, 10 hiljada

Kako se zove osobina pojedinih životinja da poprime izgled okoline? Prerušavanje, probrazda, kamuflaža, simbioza (na primjer kameleon), utapanje sa okolinom, prilagođavanje, personifikacija, onomatopeja

Šta su sojenice? Navođene kuće od raznih materijala i na raznim mjestima, između ostalog i kuće ispod pijeska, kuće pod zemljom (možda), ali i - to su ptice

Kako se zvala šuma u kojoj se skrivao Robin Hood? Straford, zabranjena,Robinhudova šuma (samo mu ime govori), Liverpool, Švarcvald

Koja je knjiga prva na svijetu štampana u Gutenbergovoj štampariji? U crno-bijelom koloru (?)

Za kojeg je Diznijevog junaka talijansko ime Topolino?  Šilja, slon, Pinokio

Koji je uobičajeni naziv za sobu na brodu? Paluba, krma

Koja je najjednostavnioja životinja? Glista, zmija (valjda), crv

Šta je bandžidžamping? Na razne načine, s više ili manje riječi i detalja opisivana vrsta skoka ali i - Tobogan, jedna vrsta sprave, adrenalin skok

Šta je simbioza? Spoj gljiva i drveća (nisam siguran, znam da je neki spoj organizama u biologiji), kad neke životinje poprime izgled okoline, spajanje, proces udvajanja dva tijela, bolest

Koji junak iz stripa živi u Gotham cytiju? Nekoliko odgovora bilo je - Miki Maus

Šta je gvaš? Jelo, slikarsko djelo tj. vrsta umjetnosti, služi za slikanje

Kako se zvao prvi čovjek u svemiru? Adem-Adam, Juri Gargaril, Juri Gagali, jurij Gargarin, Gagari, Gagaj, Gagaril, Amstrong, Garganin, Yuri, Aristotel

A žena? Eva-Hava

Koja evropska država ima najmanje kopnenih susjeda? Često navođene evropske otočke zemlje koje nemaju ni jednog kopnenog susjeda, ali i Kalifornija, Šri Lanka, Slovenija i Srbija

Šta utiče na plimu i oseku? Klima, vjetar, more, nebo, nagib zemlje

Na kojim životinjama je Hanibal prešao Alpe? Konj, magarac, kamila

Čega ima najviše u pivu? Alkohola, kvasca D, hmelja, pšenica i voda, žitarica

Koji je čovjekov najveći organ? Mozak, želudac, crijevo, jetra

Šta se obilježava 24 oktobra? Dan nezavisnosti BiH, Dan jabuke, Dan dijabetičara, Dan učitelja, Dan oslobođenja Sarajeva, Dan svetih, Dan planete zemlje, nešto važno za ekologiju

Koliko najmanje godina moraš imati da budeš tinejdžer? Navođene godine od 12 do 17 što je očito nepoznavanje engleskog  porijekla riječi.

Masallah!

 (Turistički vodič kroz Advent u Zagrebu za  65+)

Godinama ne putujem zimi pa sam zaboravila zašto. Vrlo brzo sam se prisjetila na trodnevnom putu u Zagreb, al' o tom – potom.

 Svi pričaju o adventu u Zagrebu pa sam nagovorila sina i snhu da i mi vidimo to čudo. Jedna od mojih (ostvarivih) želja sa „bucket list“.

Kontam, idemo svojim autom, imamo prilično jeftin a dobar smještaj, našlo se i nešto ekstra kuna, pa što da ne?

I stvarno – bilo je predivno!

Neopisiva gižva – očekivano! Hladno – očekivano! Maratonsko hodanje – očekivano. Diskriminacija pušača – očekivano! Potraga za pristojnim WC-om – očekivano!  Čekanje na slobodan stol u kafani – očekivano! Za sve to sam se  psihički pripremila, želja je bila jača od svih (ne)očekivanih „nevolja“!

Gužva i nekako.  Pravi atmosferu. Još da su mame s kolicima s bebama ostale kod kuće...

Maratonsko hodanje – sama sam hthela vidjeti SVE za tri dana. Srce hoće al' kuveta nema! 

Minusi – ko mi je kriv što sam se obukla „za Zagreb“ a ne svoj najtopliji kaput s kapuljačom! 

Zbog mojih cigara su se djeca smrzasvala u kafanama na otvorenom. 

U WC-ima gužva, tijesno,  a 65+ mora svako malo, jel'. 

Imali smo sreće pa nismo nikad predugo čekali slobodan stol u kafani, al' opet ja: te visoke mi stolice, te preniske mi fotelje... Da sam ja na mjestu moje djece ne bih se više nigdje vodila, ha, ha! 

Toliko o „nevoljama“. Nije ih bilo toliko koliko ljepote na svakom koraku.

Jelačića plac, fontana Manduševac s adventnim svijećama,  tržnica Dolac, Ilica, Gornji grad malo pjehe malo uspinjačom (ovo drugo je bila turistička glupost – 5 kuna 30 sekundi, gužva, ne vidi se ništa...) A na Gornjem gradu – od predivne arhitekture do bajkovito uređenog Štrosmajerovog šetališta s fantastičnom ponudom hrane i pića na štandovima i pogledom na grad,pa  Kamenita vrata... Onda malo luksuza – „pravi (dobar) ručak u restoranu  predivnog enterijera „Didin san“ – Dalmacija u sred Zagreba!

U samom centru najljepše je na Cvjetnom trgu, bašte s grijalicama i dekicama, kuhano vino i vruća čokolada... Pa onda na štand Lička kuća s milion vrsta kobasica (između ostalih od vepra i jelena), ličkom pogačom, grahom i sarmom... Pa pravac Jelačić na germknedle i fritule...

Parkovi su priča za sebe – Zrinevac je posebno lijep.  Oko Hrvatskog narodnog kazališta i muzeja Mimara – bajka za bajkom. Malo me razočaralo izvikano Fuliranje... Tu sam očekivala priču iz kultnog filma „Tko pjeva zlo ne misli“ (zbog gospodina Fulira iz filama) ali je to u stvari raj za omladinu. Nek' je mojoj djeci bilo fino!

Čak smo se provozali i tramvajem djeda Božićnjaka, sa Djedicom i vilom, pristojan krug gradom pa smo vidjeli i ono što nismo pješke. Promiču poznati nazivi ulica i institucija, kazališta...

 Savjet plus:

(Evo još malo slika sa Štrosmajerovog šetališta na Gornjem gradu):

 Jer:

Da se odmah razumijemo: ne spadam među one koji smatraju da je biti „rođeni Sarajlija“ neka titula ili čak privilegija, nemam ništa ni protiv „došljaka“,  naprotiv – stekla sam divne prijatelje iz istočne Bosne i Sandžaka. Uostalom, stanovnici mog rodnog grada oduvijek su se dijelili samo na „raju“ i „papke“ bilo da su rođeni u njemu ili ne.  Ostale podjele – ne priznajem!

ALI...

Sticajem nesretnih okolnosti u Sarajevu je prevladao „zakon velikih brojeva“ pa je  raja prešla u ilegalu a  sarajevski papci su brojčano pojačani drugim papcima. Ni to mi ne bi smetalo da ta većina uporno ne traži da se sve prilagodi njima. Zato,

ZAHTJEVAM:

DOK SE MOJI ZAHTJEVI NE ISPUNE

Čista ilegala!

Iako sam od treće godine živjela na Grbavici išla sam u Drugu gimnaziju a ne u Treću koja mi je bila bliže. Razlog -  bila sam izviđač a sva starija izviđačka raja išla su u Drugu...

Gimnazijski dani su dani nepatvorene sreće, kada su jedini problemi  ocjene i poneki neopravdani čas! Mladost, zdravlje, ljepota, roditeljska briga o egzistencijalnim pitanjima - a opet sloboda...

Moja generacija (1967-1971) uskoro će proslaviti 50 godina mature a mi i danas sebi – ko lutke! „Držimo“ se, nedamo se! Zovemo se „sretna generacija“, „generacija napretka“...

Prijateljstva nastala u klupama Druge gimnazije traju i danas. Ima nas na svim kontinentima ali, zahvaljujući savremenim načinima komunikacije ostajemo „na vezi“ bez obzira na kilometre.  Od nedavno smo uplovili u penzionerske vode, onako „đuture“ pa su i druženja učestalija.

Nekako nas je ta naša gimnazija odredila za čitav život. Imali smo sreću da smo bili gimnazijalci u lijepim i sretnim vremenima. Svijet nam je bio na dlanu!

Bile su to „hipijevske“ godine,  - „make love not war“. Protestirali smo protiv rata u Vijetnamu, slušali Beatlese i Stonse, Hendrixa i Janis Joplin. Domaćom pop-rok scenom suvereno su vladali Indexi. Njihova „Plima“ postala je himna generacije...

Nosile smo minice, šminkale se satima da bi ličile na Twiggi. Dečki su nosili košulje na cvjetiće ala popularni pjevačl Antoan,  a oni hrabriji drečave zelene i narandžaste džemperčiće. Kosa je bila duga ali čista i uredna. I u svom tom šarenilu i ludilu bili smo jako pristojni mladi ljudi!

Izlazilo se samo subotomi/ili nedjeljom, u Slogu, Fis, Dom mladih, Do, izviđača (gdje su svirale pro arte), Stelex. Kafići se još nisu pojavili. Išlo se subotom u školu pa smo poslije nastave visili u Parkuši ili Kod Sulje na Čaršiji.

I nećete vjerovati, do polovine gimnazije postojalo je KORZO – šetali smo tamo- ovamo od Parkuše do Umjetničkog paviljona ne bi li sreli aktuelnu simpatiju. Hipi-klipa je došla kasnije...

Ponekad bi smo bježali s nastave, onako „čoporativno“ i to u kino Dubrovnik na ranu projekciju ili bi završili u neizbježnoj Parkuši...

U naše vrijeme glavne sekcije u drugoj gimnaziji bile su Novinarska i foto-klub Kloki, izdavali smo školski list „Mi mladi“.

Na velikim odmorima smo pušili iza škole i strahovali da nas ne uhvati naša obožavana ali stroga „diša“ Belkisa. Jeli smo u grilu u blizini škole kobasice u somunu s tonom senfa (preteča hot-doga) i  kolače Kod komše – u slastičarni na ćošku Sutjeske i Kralja Tomislava...

Željno smo iščekivali Šestoaprilski marš koji jeste bio naporan, istinski se pješačilo po okolnim brdima, ali su večeri u planinarskim domovima bile nezaboravme. „'Vako mi – 'vako partizani“! Vrtoglave štikle-platforme zamijenili bi smo na par dana gojzericama i udri po šumama i gorama oko Sarajeva.

Svako malo neko je organizovao „dernek“ u svom stanu. Često su roditelji bili u drugj sobi a mi bi smo do besvjesti plesali i slušali Radio-Luxemburg s najnovijim svjetskim hitovima. Sasvim se lijepo dernečilo uz sokove i coca-colu (eventualno s malo ruma) – novi proizvod nas tržištu!

Ipak, ključna riječ je bila „ljubav“. Ne poznajem nikoga ko nije uvijek bio u nekoga zatreskan (ne nužno predugo u istu osobu!) i sve su aktivnosti bile obilježene time. U to vrijeme prilično smo kasno stupali u „veze“ i mnoge su od njih završile brakom. Na nezaboravnoj proslavi 40-te godišnjice mature dio programa je bio posvećen i brakovima unutar generacije i, gle čuda, mnogi od njih i danas egzistiraju!

Tu proslavu smo spremali godinu dana i pri tom se odlično zabavljali. Uspjeli smo okupiti preko dvjesto matOranata (tako nas je Višnja nazvala i ime je ostalo u  međusobnoj komunikacji) od četiri stotine razvrstanih u 11 odjeljenja. Od tada su druženja pojačana, nekako smo spontano i s ponosom izabrali da je naša Druga gimnazija i naša generacija  jedan od glavnih temelja naših života...

Napisa davno jedan pjesnik...

Jezik koji se uči u većini škola Kantona Sarajevo do nedavno je nosio naziv BHS jezik i književnost, ali tokom devedesetih bilo je i varijacija tipa Bosanski, maternji.

Od sada će se, nalogom Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo, a u skladu s važećim Zakonom, taj jezik zvati Bosanski ili Srpski ili Hrvatski – roditelji će birati šta će njihovoj djeci  PISATI  u dokumentaciji. A hoće li oni te jezike stvarno i UČITI? Hoće li škole zaposliti nastavnike Srpskog odnosno Hrvatskog jezika? Hoće li odvajati učenike po kabinetima prema izboru jezika?  Čisto sumnjam!

Slična stvar dogodila se u davnoj školskoj 1999/2000. kada je osnovnu školu završavala prva generacija ratnih prvačića. Koliko se sjećam, škole nisu zapošljavale nove nastavnike Srpskog ili Hrvatskog jezika, i dalje su predavali stari nastavnici kojima je, generacijski, u diplomama pisalo „nastavnik srpsko-hrvatskog/hrvatsko srpskog jezika i književnosti“. Barem su na papiru bili „stručni“ da predaju i Srpski i Hrvatski jezik!  Danas to više nije tako ali nije ni važno jer ni 1999/2000. školske godine učenici NISU  učili ni Srpski ni Hrvatski jezik i književnost, bez obzira na izbor, jedino im se tolerisalo da ne moraju ubacivati ono, tada jako popularno „h“  (lahko, mehko)i slične karakteristike bosanskog jezika (kafez na primjer)...Čista formalnost, da ne kažem politika.

Potkrijepiću to i konkretnim primjerom:  nekoliko mojih tadašnjih učenika upisalo se u gimnaziju Katoličkog školskog centra, tada „najjaču“ gimnaziju u Kantonu. Neki od njih su bili Hrvati, neki nisu. Nekima je u svjedočanstvu pisao Bosanski,  nekima Srpski, a nekima Hrvatski jezik iako su išli u isti razred i predavala im je ista nastavnica.

KŠC je po učenicima bio  multietnički ali su svi profesori tada bili Hrvati. Profesorica Hrvatskog jezika bila je strah i trepet Gimnazije i prvog školskog „sata“ pitala je učenike koji su jezik učili u osnovnoj školi. Bilo je i Hrvatskog i Srpskog i Bosanskog, naravno. Onima kojima nije pisao Hrvatski u svjedočanstvu pomogla je da se snađu u za njih „novom“ jeziku, a onima kojima je pisalo Hrvatski vrlo brzo je „zorno“ pokazala da oni taj jezik nikad nisu učili i potkrijepila to jedinicama u dnevniku!

Hoće li se nešto slično dogoditi i sadašnjoj generacija koja će u svjedočanstvima imati Srpski ili Hrvatski? Koga briga za to!

Važno je da je nama naša Bosna „cijela iz tri dijela“ što je duže moguće!