Da se odmah razumijemo: ne spadam među one koji smatraju da
je biti „rođeni Sarajlija“ neka titula ili čak privilegija, nemam ništa ni protiv
„došljaka“, naprotiv – stekla sam divne
prijatelje iz istočne Bosne i Sandžaka. Uostalom, stanovnici mog rodnog grada
oduvijek su se dijelili samo na „raju“ i „papke“ bilo da su rođeni u njemu ili
ne. Ostale podjele – ne priznajem!
ALI...
Sticajem nesretnih okolnosti u Sarajevu je prevladao „zakon
velikih brojeva“ pa je raja prešla u
ilegalu a sarajevski papci su brojčano
pojačani drugim papcima. Ni to mi ne bi smetalo da ta većina uporno ne traži da
se sve prilagodi njima. Zato,
ZAHTJEVAM:
-
Da u svim kafanama, a naročito ljetnim bašatama,
mogu popiti (točeno) pivo
- Da se grade džamije visokih minareta, primjerene
gradu okruženom planinama, a ne
pustinjskom krajoliku gdje visoko minare nije ni potrebno
- Da sa svake džamije ezan ide „uživo“, bez
razglasa
- Da se u pozorištu ne jedu grickalice i ne
koriste mobiteli
- Da se prestanu graditi ružne staklene grdosije
od milja zvane „urbicidna šaka u oko“
- Da iz automobila i gradskog prevoza ne vrište
cajke na sav glas
- Da loše našminkane djevojke u trgovinama
kozmetikom ne nude savjete koje same ne znaju primijeniti
- Da se ni jedan konobar ne obraća gostima s „jarane“
- Da mi se ne broje krvna zrnca po nacionalnoj
osnovi
- Da me ne uznemiravaju telefonski razne firme i
firmice nudeći sve i svašta – za ništa
- Da osoblje GRASA ne psuje , ne jede burek na
radnom mjestu i ne maltretira putnike cajkama
- Da taksisti na aerodromu pale taksimetar, a oni na autobuskoj stanici prihvaćaju bez
psovanja „kratke“ vožnje
- Da se vozači „bijesnih“ auta prestanu bahatiti
na cesti i prilikom parkiranja
- Da me na ulici ne presreću i zaskaču razni lažni
„humanitarci“
- Da roditelji u odgoj djece, blago rečeno, uvrste malo obzira prema drugima
- Da novinari (čak i oni „diplonirani“) bolje
savladaju osnove zanata, porade na pismenosti i idu na govorne vježbe
- Da se mladi „japijevci“ (znate oni u uskim crnim
odijelima i špicastim cipelama) koji rade za strance – malo spuste na zemlju
- Da sve djevojke , kad ih već uporno nose, nauče
hodati u štiklama a ne da „kljusaju“ bez ispravljanja koljena
- Da se riječi „komšija“ vrati pravo značenje
(dobar komšija je preči od familije)
- Da stanari u višekatnicama shvate da ne žive u
privatnoj kući na livadi...
- Itd, itd...
DOK SE MOJI ZAHTJEVI NE ISPUNE
-
S Sjediću u „La linei“ i „Bečkoj“
- Šetati Vilsonovim i ulicama oko Filozofskog
fakulteta
- Jesti u „Tavoli“ ili „Pod lipom“
- Svratiću na čašicu razgovora kod pravih
sarajevskih zanatlija na Čaršiji, naročito kod limara u
- Itd, itd..
Čista ilegala!
