(Turistički vodič kroz Advent u Zagrebu za 65+)
Godinama ne putujem zimi pa sam zaboravila zašto. Vrlo brzo
sam se prisjetila na trodnevnom putu u Zagreb, al' o tom – potom.
Svi pričaju o adventu
u Zagrebu pa sam nagovorila sina i snhu da i mi vidimo to čudo. Jedna od mojih
(ostvarivih) želja sa „bucket list“.
Kontam, idemo svojim autom, imamo prilično jeftin a dobar
smještaj, našlo se i nešto ekstra kuna, pa što da ne?
I stvarno – bilo je predivno!
Neopisiva gižva – očekivano! Hladno – očekivano! Maratonsko
hodanje – očekivano. Diskriminacija pušača – očekivano! Potraga za pristojnim
WC-om – očekivano! Čekanje na slobodan
stol u kafani – očekivano! Za sve to sam se psihički pripremila, želja je bila
jača od svih (ne)očekivanih „nevolja“!
Gužva i nekako. Pravi
atmosferu. Još da su mame s kolicima s bebama ostale kod kuće...
Maratonsko
hodanje – sama sam hthela vidjeti SVE za tri dana. Srce hoće al' kuveta nema!
Minusi – ko mi je kriv što sam se obukla „za Zagreb“ a ne svoj najtopliji kaput
s kapuljačom!
Zbog mojih cigara su se djeca smrzasvala u kafanama na otvorenom.
U WC-ima gužva, tijesno, a 65+ mora
svako malo, jel'.
Imali smo sreće pa nismo nikad predugo čekali slobodan stol u
kafani, al' opet ja: te visoke mi stolice, te preniske mi fotelje... Da sam ja
na mjestu moje djece ne bih se više nigdje vodila, ha, ha!
Toliko o
„nevoljama“. Nije ih bilo toliko koliko ljepote na svakom koraku.
Jelačića plac, fontana Manduševac s adventnim svijećama, tržnica Dolac, Ilica, Gornji grad malo pjehe
malo uspinjačom (ovo drugo je bila turistička glupost – 5 kuna 30 sekundi,
gužva, ne vidi se ništa...) A na Gornjem gradu – od predivne arhitekture do
bajkovito uređenog Štrosmajerovog šetališta s fantastičnom ponudom hrane i pića
na štandovima i pogledom na grad,pa Kamenita vrata... Onda malo luksuza – „pravi
(dobar) ručak u restoranu predivnog
enterijera „Didin san“ – Dalmacija u sred Zagreba!
U samom centru najljepše je na Cvjetnom trgu, bašte s grijalicama
i dekicama, kuhano vino i vruća čokolada... Pa onda na štand Lička kuća s
milion vrsta kobasica (između ostalih od vepra i jelena), ličkom pogačom,
grahom i sarmom... Pa pravac Jelačić na germknedle i fritule...
Parkovi su priča za sebe – Zrinevac je posebno lijep. Oko Hrvatskog narodnog kazališta i muzeja
Mimara – bajka za bajkom. Malo me razočaralo izvikano Fuliranje... Tu sam
očekivala priču iz kultnog filma „Tko pjeva zlo ne misli“ (zbog gospodina
Fulira iz filama) ali je to u stvari raj za omladinu. Nek' je mojoj djeci bilo
fino!
Čak smo se provozali i tramvajem djeda Božićnjaka, sa
Djedicom i vilom, pristojan krug gradom pa smo vidjeli i ono što nismo pješke.
Promiču poznati nazivi ulica i institucija, kazališta...
Savjet plus:
Ako idete autom obavezno krenite novim autoputem od Doboja na granični prelaz Gračanica. Za 7 KM se put znatno skrati i udobnije je!
(Evo još malo slika sa Štrosmajerovog šetališta na Gornjem gradu):
Savjet plus:
Ako idete autom obavezno krenite novim autoputem od Doboja na granični prelaz Gračanica. Za 7 KM se put znatno skrati i udobnije je!
Ako odsjedate van centra grada, parkirajte blizu tramvaja i
ne razbijajte glavu hoćete li u centru naći parking jer – nećete! Tramvaji su
česti, čisti, topli a vikendom i besplatni!
Nek' sam i to vidjela jer u Talin koji je ove godine
proglašen za najljepši adventni grad sigurno ne bih išla, a Beč i Zagreb – i pet deka!
Zato - ne propustite!
Zato - ne propustite!
(Evo još malo slika sa Štrosmajerovog šetališta na Gornjem gradu):
