Ne vjerujem ljudima koji tako počinju rečenicu! Šta - reći ćeš nešto iskreno jer inače ti to nije
običaj? Ne kontam...
Iskrenost je zeznuta stvar! Začas može preći u bezobrazluik
i/ili sebičnost! Kako?
Reći ću ti nešto što ne želiš čuti jer sam iskrena, a u stvari skinuću to sa sebe
jer sam sebična! Još ako ne biram riječi – eto ti bezobrazluka!
Komunikacija je vještina koja se može naučiti a riječi su
oružje pa pažljivo s njima!
Ja ne volim ljudima govoriti ružne stvari niti ih volim
čuti! Ako mi se, na primjer, ne sviđa nova frizura moje prijateljice neću ništa
reći . Ako me izravno pita onnda ću
reći ona
stara mi se više sviđala... Jel to neka matematika? Pristojno izraziti
negativno mišljenje? Mogu ja u sebi pomisliti „katastrofa“ ali reći to na
glas... sebično i bezobrazno! Sebično i licemjerno bi bilo i slagati da mi se
sviđa!
A to je samo frizura!
Ne podnosim ni izraz „Ja sam takva!“ Sviđalo se to nekom ili
ne! E to je vrhunac sebičnosti! Naravno da niko ne može očekivati da se neko
mijenja iz temelja, naročito ne pod stare dane, ali ako znaš da nekom bliskom smeta neka tvoja
osobina pa suzdrži se dok ste skupa! Nije ni to neka matematika!
Volite li primati savjete koje niste tražili? Svako u svojoj
blizini ima nekog dobronamjernog savjetodavca. Znate ono:“Da sam ja na tvom
mjestu...“ E pa nisi!
Prema meni neka niko ne bude iskren u smislu da mi govori nešto što niko ne želi čuti pa ni ja.O stilu života, navikama, izgledu i neka mi ne dijeli savjete šta i kako bi trebala jesti , da bi trebala
vježbati, kakva bi mi frizura „bolje
stajala“, kako ovo kako ono! Eto, ja nemam ni ogledalo ni vagu ni rodni list pa da mi ti ne
kažeš umrla bih u neznanju! Hvala ti na takvoj iskrenosti i dobronamjernim savjetima! Šta? Ti si takva? E pa i ja sam ovakva!
PS. Jelena, ovo nema veze s nasom pricom od neki dan!
PS. Jelena, ovo nema veze s nasom pricom od neki dan!
