Ne vjerujem ljudima koji tako počinju rečenicu! Šta  - reći ćeš nešto iskreno jer inače ti to nije običaj? Ne kontam...

Iskrenost je zeznuta stvar! Začas može preći u bezobrazluik i/ili sebičnost! Kako?

Reći ću ti nešto što ne želiš čuti jer sam iskrena, a u stvari skinuću to sa sebe jer sam sebična! Još ako ne biram riječi – eto ti bezobrazluka!

Komunikacija je vještina koja se može naučiti a riječi su oružje pa pažljivo s njima!

Ja ne volim ljudima govoriti ružne stvari niti ih volim čuti! Ako mi se, na primjer, ne sviđa nova frizura moje prijateljice neću ništa reći . Ako me izravno  pita onnda ću reći  ona stara mi se više sviđala... Jel to neka matematika? Pristojno izraziti negativno mišljenje? Mogu ja u sebi pomisliti „katastrofa“ ali reći to na glas... sebično i bezobrazno! Sebično i licemjerno bi bilo i slagati da mi se sviđa!

A to je samo frizura!

Ne podnosim ni izraz „Ja sam takva!“ Sviđalo se to nekom ili ne! E to je vrhunac sebičnosti! Naravno da niko ne može očekivati da se neko mijenja iz temelja, naročito ne pod stare dane,  ali ako znaš da nekom bliskom smeta neka tvoja osobina pa suzdrži se dok ste skupa! Nije ni to neka matematika!

Volite li primati savjete koje niste tražili? Svako u svojoj blizini ima nekog dobronamjernog savjetodavca. Znate ono:“Da sam ja na tvom mjestu...“ E pa nisi!

Prema meni neka niko ne bude iskren u smislu da mi govori nešto što niko ne želi čuti pa ni ja.O  stilu života, navikama, izgledu i neka mi ne dijeli savjete šta i  kako bi trebala jesti , da bi trebala vježbati,  kakva bi mi frizura „bolje stajala“, kako ovo kako ono! Eto, ja nemam ni ogledalo ni vagu ni rodni list pa da mi ti ne kažeš umrla bih u neznanju! Hvala ti na takvoj iskrenosti  i dobronamjernim savjetima! Šta? Ti si takva?  E pa i ja sam ovakva!

PS. Jelena, ovo nema veze s nasom pricom od neki dan!