Čim „legne“ penzija penzići navale na šaltere GRAS-a po mjesečni ili tromjesečni kupon. U Štrosmajerovoj danima ista slika – pet šaltera, pet redova koji najmanje liče na –red! Tu kupone kupuju i zaposleni, i đaci i studenti,  ali penzići suvereno vladaju!

Pošto se prosječno stoji u redu oko sat, po zvizdanu, minusima, kiši i snijegu, pametno se psihički pripremiti na tu avanturu i maksimalno se zabaviti – da ne poludite!

Ja to vrijeme koristim umjesto odlaska u kino i pozorište jer se nagledam svakakvih „predstava“!

Kako ko pristiže pita već dobro živčane „stajatelje“ koji je šalter za koga jer su podijeljeni po visini penzija. Jest da sve to lijepo piše na prljavim staklima šaltera pokrivenim rešetkama,  ali veličina slova i udaljenost ne pogoduje baš zainteresovanim godištima. Iako dolaze tu svaki mjesec penzići nikako da zapamte broj „svog“ šaltera! Ne kontam!

Stojim i posmatram,  a ako imam sreće nađe se neki šaljivdžija pa zajedno  uveseljavamo ostale jer je situacija takva da se možeš (uzalud) nervirati ili se zabaviti!

Kakvih samo likova ima!

Prije svega tu su „pametnjakovići“ koji se pokušavaju ubaciti preko reda s najnevinijom facom , našta ostatak ekipe počne sipati komentare tipa „Jes' ti to matere ti mangup?“ Onda imate „političare“ koji koriste bespomoćne „čekače“  kao prisilne slušaoce za blaćenje trenutne vlasti i prosipanje vlastitih ideja kako bi to oni da ih ko pita...Pa one što se žale na zdravstveno stanje ne bi li ih neko pustio preko reda. Moš' mislit! Ha si prešao 65 imaš neku smetnju zbog koje ti je teško stajati i nema sile da nekog pustiš ispred sebe! I da hoćeš, oni iza tebe će dići revoluciju sad pa sad! Tu su i „pitači“ koji se non-stop nešto pitaju, naglas ili sebi u bradu pa ne znaš bi li odgovorio ili je pitanje retoričko!

Nađe se tu i neki šarmer koji penzionerke upućuje na šalter za radničke kupone jer „nikad vam ne bih dao te godine!“ Ne bih ni uzela, hvala lijepo!

Po Marfijevom zakonu, uvijek je red u kojem stojite najduži i najsporije se kreće! Pomirite se s tim već jednom!

Kad se konačno dokopaš šaltera gospođa iza stakla upisuje broj iskaznice u kupon da ga ne bi neko slučajno prodao na Drveniji!

Radno vrijeme nigdje nije istaknuto pa ljudi pokušavaju dolaziti u različito doba ne bi li kojim slučajem izbjegli čekanje u redu! Makar i „poljubili“ šalter! Uzalud vam trud, svirači! Kako god okreneš – taj sat u redu za GRAS-ov kupon ti jednom mjesečno ne gine, sve do Bara ili Vlakova!