Nedavno naiđem na tekst o prijateljstvima dužim od
deset godina i podijelim ga sa svojim prijateljima. Kažu oni meni – ti bi to
bolje! Pa da probam!
Dijeleći ljude po „ladicama“, napisah onomad u
jednom postu o prijateljima ovo:
„Dok smo mlađi ne znamo baš tačno odrediti značenje te riječi i imamo ih puno. S godinama to naučiš (nekad i na teži način) i ako ih imaš pet-šest – imaš neprocjenjivo bogatstvo. I jedan je dovoljan ako je pravi!
Moji su prijatelji „ovdje“ i „tamo“. U Sarajevu i širom svijeta.
Neke koji su „tamo“ ćešće viđam nego one koji su ovdje. Bogu hvala na modernim
medijima! Zahvaljujući njima i kafu možemo skupa piti sjedeći svako ispred svog
ekrana! „Tamo“ ili „ovdje“ – ista stvar!
Prijatelje ne moraš ćesto viđati da bi ljubav opstala.“
„Prijateljstva stare kao vino –
što su starija to su bolja“, kažu. Neka moja prijateljstva stara su i 30, 40, 50,
pa i 60 godina. Koje su to berbe bile!
Takvih imam desetak, što je jako
mnogo. Osnovna škola, gimnazija, fakultet, komšiluk, izviđači...Posao?
(Interesantno, ja nemam ni jednu prijateljicu/prijatelja s posla, a tri sam ih
promijenila! Bar ne u ovoj mojoj strogoj „podjeli“. Puno dragih ljudi da, ali
samo to).
Na ta prijateljstva ne utiče ni
daljina ni vrijeme ni učestalost komunikacije. Od ovih „ovdje“ viđam „redovno“
samo tri prijateljice, a još „redovnije“
se čujemo/pišemo (lijepi viber i WhatsApp), baš kao i s onima „tamo“. Najinteresantnije je
to što, ma kako se često viđali (čuli, pisali) tema za razgovor nikad ne
nedostaje! Tako je to kad s nekim možeš pričati baš o svemu! Ne, prijateljstvo ne podrazumijeva da o svemu morate misliti
isto. Ili biti slični. Naprotiv! Čak se i mnogih zajedničkih doživljaja ne
sjećamo na isti način što naše „kafe“ o ručkove produžava na sate i sate!
Ključno je, po meni, biti jedno
drugom podrška u važnim trenucima, i lijepim i ružnim. Tu se mnoga
„prijateljstva“ sele u drugu „ladicu“. Osim ako su već toliko stara da bi
preseljenje bilo previše bolno, pa radije zažmiriš na jedno oko!
Imate li vi „povratničkih“
prijateljstava? Neko ode tiho iz vašeg
života i nakon čak 20, 30 godina iznenada se vrati, najčešće slučajno, i
nastavite tamo gdje ste stali? Meni se to desilo dva puta i presretna sam zbog
toga!
Ja sam i inače muhanata osoba, a
kad su prijateljstva u pitanju ne vjerujem u „popravni“. Jednom me iznevjeri,
al ono pravo, i od mene ti je „Z- dravo“ što bi rekli Nadrealisti! Ne
objavljujem ja to na velika zvona, ko skuži – skuži, ko ne skuži – do njega je.
I takvima ću uvijek pomoći ako mogu, pa i kafu popiti, u ime starih dobroh
vremena, ali u mojoj duši oni počivaju u nekoj drugoj „ladici“...
Gogo, jel' bolje?
10 komentari
Kao i svi tvoji tekstovi divno, pitko, a posle citanja mislis imas li ih vise vamo ili tamo i ko je u kojoj fioci, a mozda i spremis te fioke.
OdgovoriIzbrišiGorana, hvala ti.
Hvala tebi Cale sto si se vratila u moj zivot!
IzbrišiBravo Gorana, to je mnogo bolje. U tvome duhu, iskreno i realno. Cheers to 60 years naseg prijateljstva!
OdgovoriIzbrišiJesmo li uopce svjesni sta imamo? Hvala ti draga Gogo!
Izbriši"Prijatelji stari gdje ste..."; "Dobra vam noc, prijatelji.." I svakako meni najdraza i nekako najprimjerenija temi i trenutku, a upravo svim tim i inspirisana pjesma:"Moji su drugovi..biseri rasuti.. " Prosto su mi sve te pjesme prvo pale na pamet. I Tereza i Cola, pa Bajaga https://www.youtube.com/watch?v=ROZ2dF4G-2o
OdgovoriIzbrišiNema tu puno rijeci, sve si ih ti navela. Mozda ih ima jos toliko, no nije u rijecima i opisu, koliko u osjecanju sadrzano svo uzviseno dostojanstvo rijeci Prijatelj. Svi zelimo u zivotu prijatelja, prijateljstvo je ideal-krajnji cilj svakog odnosa...ipak, taj razvoj ili to prepoznavanje se desi ili ne, ili nekako polovicno.
Ja ne prestajem da vjerujem u dobre ljude i prijateljstvo. Kao i u ljepotu.
Mnogi su pisali o ovoj velikoj temi, kratko i nasiroko. Meni je ispovijest Mese Selimovica mozda i najaca i najbliza- a pamtim je i imam uvijek negdje na "zadnjoj strani upisanu"
“Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može.
Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.
Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban,
što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav.
A ništa ja nisam poklonio tebi već sebi.”
Eh, Meša...A ti bi stvarno trebala pokrenuti vlastiti blog! Hvala na divnom komentaru!
IzbrišiNista to meni ne bi islo. Ti mene inspirise! I, samo drzi pravac:))
OdgovoriIzbrišiRazmisli . zabavno je!
IzbrišiPrelijepo napisano...prelijeo receno...upravo onako kako jeste...svaku rijec potpisujem...hvala!
OdgovoriIzbrišiHvala, hvala!
Izbriši