To je tema kao "carapa od 100 milja"- gdje da pocnes i kako da je uhvatis? Sta je tu glava, a sta je rep? Jedino znam da solidna vecina ljudskog roda je, po vlastitom priznanju, nerealizovana, nezadovoljna svojim zivotima itd, a ja dodajem: iskompleksirana, depresivna, vulgarna, gramziva, licemjerna. Pa kada dodje trenutak samosazaljenja, trazenja opravdanja, paznje, iskupljenja...svi se vade na djetinjstvo, odrastanje, nemanje roditelja ili lose roditelje...Drzavu, okolnosti raznorazne. Moram da priznam: Smijesno i razocaravajuce za odraslog covjeka . Mizerno! Vec na sledecem koraku, bez sekunda dvoumljenja se radjaju vlastita djeca i pravi familija; slijede i razvodi i tako u krug. Nista ne nauce od svog loseg iskustva, ne primjenjuju ga na pozitivan nacin, ne ulazu nikakav napor i svijest o tome da se mustra prekine-jednom za svagda. Ne! Naprotiv!
Moj otac je imao stav: Sve sto je elementarno, vezano za zivot, zdravlje, razvoj, dakle-hljeb, skola, odjeca..Djeca u prvom planu. Sve sto je preko toga i zadovoljenih osnovnih potreba, luksuz, dakle- Ja/roditelj je u prvom planu. Prosto, mora i roditelj jednom doci na red za ta sitna ljuska zadovoljstva, nakon svih odricanja. I djeca ce, kada se izbore za svoj put i cilj, sve priustiti prvo sebi!!!Mama, na drugoj strani je bila "Velika mama, vjecna mama":Sve za djecu i samo zbog njih. Puno je davala i puno zhtjevala. Nimalo laka kombinacija. Uz tatu smo, to sada znam, odrastali i podrzavani u svakom izboru i kao slobodne individue. Nije se drzao Makarenka ili neke pruge pedagogije- ljudski moral i licni izbor su bili njegovi pncipi zivljenja. Da, hrabar covjek je bio i svoj.  Ja sam se trudila da od njih ucim, da dokucim razloge nekih odluka i sta bi to znacilo u primjeni na drugu osobu.Ipak, moje licno i najvece iskustvo i saznanje, nakon sto mi  je dijete odraslo, a i roditelji se preselili u toplo sjecanje i uspomene- Nista ne znas, nista ti ne pomaze kada se nadjes prvi put u ulozi roditelja. I brak ti je nov i kucis se i imas planove i imas dijete. Prepustis li sve babama i dedama itd. izgubi se ogromno i ono najvaznije u tom pocetku i ni ne postanes rodilj, ali mislis da jesi i svi te tako vide jer-Imas dijete. Greska!!!! Imati dijete ne znaci i biti roditelj, pogotovo ne dobar roditelj, sta god to da znaci.Sad dolazimo na tvoju profesiju plemenitu i naravno savjet da se treba konsultovati i pripremati. Zaista, priprema za roditeljstvo i stalno  osluskivanje efekata svojih kasnijih odluka, drzanja, savjeta- mora se kontrolisati, provjeravati, diskutovati. Sa kim prije ako ne sa nekim psihologom, pedagogom i iskusnim mudrim ljudima izvan porodicnog kruga.Stvarno neiscrpna tema i uglovi gledanja. Danas je konacno doslo na red smjelo pitanje: Da li imati dijete???Zrelo i odgovorno!  Covjek je evaluirao i zaista je jedno od "Prvih pitanja": Da li imati dijete; zasto, sa kim??? Da li to zelis? Da li si spreman??? A neko izuzetan po svemu mi je jednom rekao: I to je dar i talenat. Biti roditelj. Imas ga ili nemas! Morali bi se ljudi testirati. Nije to vise "Bogom dano pitanje".Odmah sam se slozila, jer sam odavno sumnjala u mnoge motive i "spontanost" u stvaranju familije.Mozda je to vec neka druga tema i vise socioloska.
Tebi hvala sto nas tjeras na razmisljanje i preispitivanje. To je bitan ljudski proces:)
Jelena

metafora je "Carapa od 100 petlji" i mnogo je bliza  tome kako gledamo na komplikovane odnose. Nisu ni milje lose, ali ovdje su petlje i ispetljavanje i upetljavanje mnogo primjereniji. Pozdrav i tebi

Драга Горана,право је задовољство читати твој блог и истовремено чепркати по прошмости да видиш да ли си био о.к.
У сваком случају родитељи смо до краја живота,корекције су увек потребне а сигурно да ћу свом сину и снаји препоручити и блог и књигу