Svakodnevno me nerviraju neke stvari ali nemam kome da se požalim – a da ima efekta.  Samu sebe podsjećam na ove  stare grintavce  s iz lože   „Mupett showa“!

Pošto sam ovisna o televiziji od kad znam za sebe, prvo o tome!

Nervira me kad počnem nešto pratiti u određenom terminu pa se to promijeni. Kome da se žalim? CIKU? Moš' mislit'!

Već sam pisala da volim reality emisije natjecateljskog tipa (nikako Bigg brother, Farma, Parovi i slično!) Mislim da bi u programima s mladim ljudima (a i ostalima) trebalo zaposliti psihologa i pedagoga jer ta djeca često pod stresom „pucaju“. Kome da predložim? Produkciji? Moš' mislit'!

Kad smo već kod realityja, u jednom od njih sudjeluje (ne kao natjecateljica) veoma pametna i obrazovana mlada žena  koja je ničim izazvana odlučila da glumi glupu „koku“. Kako da je pitam ZAŠTO?

Redovno gledam i jedan kviz i dodje mi da jednom „nenatjecatelju“  kažem:“Što si tako nafuran?  Od svih osobina koje misliš da imaš ti si samo obrazovan i načitan!“ Neš' ti razloga za toliku napuhanost koja često graniči s dobrim odgojem! Što se nekih natjecatelja tiče pitam se odakle im ideja da se uopće prijave? Valjda se nadaju da će na krilima znanja sunatjecatelja uzeti neku lovu...Lako tako! Kome da se žalim? Produkciji? Moš' mislit'!

Ispod mog balkona je lijepo uređen spomen-park  stradalim borcima Arimije BiH u zadnjem ratu. Nadležni ga se sjete prilikom obilježavanja nekih značajnih datuma, dovedu školskun djecu, odsvira se himna, položi cvijeće. A ostale dane, osobito ljeti, ta ista djeca iz obližnjih škola koriste taj spomenik za neprimjerene igre, vrištanje, prskanje vodom, skakanje po limenoj nadstrešnici... U večernjim satima to mjesto je sastajalište tinejdžera a i nekih sumnjivih tipova čija je glavna zabava  uništavanje klupa i zelenila, vriska i cika, urlanje i deranje... Kome da se žalim? Općini? Školama? Moš' mislit'!

Blizu moje zgrade je i velika raskrsnica. Dok čekaju na semaforima iz automobila dopire urlajući turbo-folk iako je to zakonom zabranjeno. Kome da se žalim? Policiji? Moš'mislit'!

Kad smo već kod te saobraćajnice,  u špici se stvaraju kolone i onda nastane bjesomučno trubljenje automobilskih sirena. Kao da auto ispred tvog ne miče iz čista mira! Ta je saobraćajnica poligon za noćne utrke i turiranja motora, a učestalo zavijanje sirena  kola hitne pomoći, vatrogasaca i policije u svako doba dana i noći je, u najmanju ruku uznemirujuće! Odmah se 'fatam telefona i zovem djecu da vidim jesu li na sigurnom! Truhli zapad,  pa to ti je...

Složićete se samnom da je jedna od skupljih stavki kućnog budžeta (u odnosu na protuuslugu) takozvano „održavanje“ – plaćanje upravitelju zgrade – nizašta! Ono što je „njihovo“ dolazi pred vaša vrata – kvarovi u stanu ih ne interesuju iako nije do vas nego do instalacija. Ono što se vidi je „čišćenje“  ulaza. U našem slučaju – isključivo pranje gornje površine stepenica i mahanje krpom na podestima oko ulaznih vrata. Ostatak stepenica (prostor izmedju dvije nagazne površine) vidljivo skuplja stoljetnu prljavštinu. Izmedju krila jednog stalno otvorenog prozora (i na -20!) komšija pauk je ispleo gustu mrežu i sigurno se u njoj osjeća već mjesecima. Prozori se ne peru  nikada, kao ni rukohvati i pripadajuća ograda. Kome da se žalim? Upravitelju? Moš' mislit'!

Nisam na društvenim mrežama, smatram ih svojevrsnim egzibicionizmom (ako nije zbog posla) ali – ko voli nek' izvoli! Ali zašto ja svakodnevno  mailom primam obavijesti od FB da imam milijardu novih nečega? Veliki brat te gleda! Kome da se žalim? Zuckenbergu? Moš' mislit'!

Mogla bih ja ovako još! Nastaviće se kad se opet nanerviram za karticu i po teksta a nemam kome da se požalim!