Ko još slavi neokrugle godišnjice marure? E pa mi – generacija 67/71 Druge gimnazije „Ognjen Prica“!Sarajevo. Zašto? Zato što nam je korona ukrala 50-tu! A bome, kojih smo godina, trebali bi slaviti SVAKU narednu!
Kako je sve počelo?
Naravno, ideja je potekla od fenomenalnog IV-5 koji se druži nevezano za ikakve godišnjice.
ZAPISNIK
Sa sastanka u
„Vatri“ održanog 23.9.2025. u vezi proslave 55 godina mature
PRISUTNI: Doda,
Meda, Mito, Džemila, Dara, Marija, Bato, Šemsa, Tenaida – IV-5 , Snježa
Marjanović IV-2 i Gorana Jovanović IV-7 (valjda nisam nekog izostavila!)
ZAKLJUČCI:
1. Proslava će se
održati 27. juna 2026. (zadnja subota u mjesecu). Bože zdravlja!
2. Lokacija
„Stare vrbe“ (imaju dobre tende pa nećemo pokisnuti, nisu preskupi a teletina
ispod saća je za priču!)
Za dogovor s
gazdama zadužena je Snježana Marjanović iz IV-2, kaže, dobra je s njima! Tamo
je sina oženila! Ako sam dobro upratila.
3. Bato i Mito će
staviti obavijest na FB stranicu Drruge gimnazije i to u dva navrata. Prvo samo
obavijest a kasnije i spisak koordinatora razreda s kontakt telefonima, da se
svi zainteresovani prijave u svoj razred.
4. Također će i
svi koji imaju FB staviti obavijest na svoje profile na FB, instagramu itd.
5 Nije prihvaćena ideja da se ide u gimnaziju
i zovu profesori. 40-ta godišnjica je bila čudo i ne može se ponoviti pa ne
treba forsirati!
PRIORITETNI
ZADACI:
1. Prečistiti spiskove razreda
2. Pronaći sve „stare“ koordinatore i prenijeti im do sada
poznate informacije.
3. Naći zamjenu za koordinatora IV-8 (na žalost, Srđan Dizdarević nije
više s nama)
4. Štio prije javiti raji u inostranstvu da mogu rezervisasti jeftinije
karte za avione!
Sve je ličiulo na onu nezaboravnu organizaciju
40-te godišnjice, svi puni elena, sretni zbog budućih susreta, orni da se
potrude kao i onda.
Ali, kako to obično biva, nije išlo sve po tom
planu.
Prvo su otpale „Vrbe“, nisu bile dostupne za
traženi datum! Informacija iz marta 2026-te. Da smo možda ranije pitali?
Odbor se stvarno potrudio, obišli su sedam
restorana koji su koliko-toliko ispunjavali uslove za proslavu i izbor je
konačno pao na „Apetit“ u Vilsonovom. Slobodan termin, odgovarajući prostor,
švedski stol za 60 KM po osobi, živa
muzika. Na oko idealno! Naravno, ništa ne može biti idealno pa se mora
zažnmiriti na jedno oko i nadati se najboljem.
Naime, bašta je bila premalena za nas 107
najavljenih, pa smo smješteni unutra (loša vijest za pušače, al' sami smo si
krivi – ko još puši i civiliziranom svijetu, ha, ha), a u bašti su bili neki
drugi gosti. Dakle, nismo mogli biti sami! Mislili smo da je možda tako bolje
jer je vremenska prognoza sugerirala visoke pluseve a klima je –klima! I tu smo
se malo prešli jer klima bas i nije dobro radila pa je bilo vruuuuće! Frizure
su u roku odmah otišle k vragu, ha, ha! Švedski stol je bio klasika, ništa
posebno, ali je uredno dopunjavan (znam
jer sam jela tek u 23 sata).
Muzika je bila show! Prvo su mislili da smo
stariji nego što jesmo pa su krenuli sa „Besame mucho“, ha, ha. Onda su uboli
Indexe (neprepoznatljivo!), ali ubrzo je zadrmao Halid, pa Čola, pa Hari i tu
je krenuo dernek! Naša se generacija zna zabaviti u svakoj prilici, svakom
prostoru, uz svaku muziku! Dokazano!
E
ha'jmo sad malo o parama (troškovi su izašli na 80 KM po osobi – bez
pića).
Prvo, svi koji nisu došli jer im je SKUPO – za
skoro punu godinu dana od kad se znalo
za proslavu - mogli su uštedjeti tu
svotu!
Druga je stvar je li baš sve bilo vrijedno tih
para, ha, ha.
Neki su se pitali koji đuturum naših godina
može pojesti za jedno veče 60 KM, ha, ha! Ali se ispostavilo da se može – i
više puta, ha, ha!
Po gostu 8 KM
napojnice za muziku i konobare. E, to jest puno za penzićke džepove, što
jest - jest!
Da li su oni kartoni na stolu s oznakom
razreda te, u troškovniku navedene „značke“? Ili...? 6 KM po osobi? Hm...
Fotografisanje je bilo jeftino – 2 KM po osobi
– djevojka se potrudila ali je na fotografijama nedostajalo spontano uslikane
„atmosfere“. Slikala je što joj je rečeno i to je to! Link s fotografijama koje
smo dobili za mnoge od nas je bila kvantna fizika. Đuturumi, i Bogu ste teški,
ha, ha.
Nađoše se tu i dva profesora iako smo rekli da
ih nećemo zvati jer jedva da je iko živ ko je nama predavao!
Na stranu sve, ko radi taj i griješi, hvala
Odboru na velikom uloženom trudu, svi ovi „minusi“ su sitnice u poređenju s
uloženim trudom!Al raja ih spominje, pa rekoh, da prikantarim za ubuduće, ha,
ha.
Sve u svemu, naša zlatna generacija je
dostojno obilježila 55-tu godišnjicu mature i pri tome se sjajno provela! A
najduže će se pamtiti susreti s dragim ljudima koje ne viđamo često, ili čak
samo u ovaskvim prigodama.
Naravno, mnogi su naši drugovi i drugarice bolno nerdostajali...
2 komentari
Obradovala si me ponovnim javljanjem!!! Zaista, nije trebao poseban povod, ali ovaj: 55.godišnjica je nešto posebno i za respekt. S obzirom na višeslojne razloge i povode izostajanja, rasipanja, nedolaska…ovaj broj je fantastičan. I boravila sam tamo i otisla sa istim dubokim utiskom o razumijevanju i medjusobnoj podršci i postovanju; vidjela sam iskrene osmjehe, osjetila prijateljski stisak i pogled i svaku upućenu rijec bez formalnosti i površnosti, nego- od srca ka srcu. Ko nije htio, nije morao dići i baciti pare itd. Ja mislim da su prisutni tu bili od želje i potrebe da vide stare drugove, da na kraju krajeva vidim sebe- gdje sam i šta sam. Sa kim ću se bolje i smislenije porediti ako ne sa ljudima iz mog kruga i okruženja -gradskog, gimnazijskog,
OdgovoriIzbrišigeneracijskog, maturantskig…
Sam pred ogledalom možes stvoriti lažan utisak- pozitivan ili negativan. Ovako, nema zavaravanja i uljepsavanja.
Lično sam mogla plakati od radosti sto svakog mogu da prepoznam. Ni jedan lik se nije naročito izmjenio. Zrelost od 50+ godina je samo pokazivala kvalitet i neoborivu ljepotu zrelosti.
Vremena su bila “ kokuzna” blago rečeno, teška i okrutna i učinila su da se višestruko razidjemo i raspršimo pi svijetu, ali u svojim srcima i glavi i emotivno… svi smo se sačuvali - suštinski- bez izdaje samoga sebe i bez licemjerja prema drugom. Mene srce i instinkt nikada ne varaju, a tek dodir tudje ruke. Sto se tiče onih najbližih, iz razreda… kao da i nije bilo rastanka, a sa ostalima sam prepoznala taj fini interes da te se neko sjeti, pa ja da se podsjetim, pa smo bogme i prilazili i pitali se i za ime i razred i zdravlje. Dobila sam nekoliko adresa, razmjenila telefone i legla su obecanja o održavanju kontakta i o novim susretima.
Predivno veče … Fino, ležerno, ničeg forsiranog ili bez mjere. Kemo i Indexi, ma sve smo pratili u glas, ja nisam vidjela ni jedno lice bez osmjeha ili oko bez treptaja, zara, topline.
Hvala organizatorima i svima koji su dosli i pozeljeli da dodju i nešto pidijele sa ostalima. Nadam se da je želja za novim susretom samo veća i jača i da će ga zaista i biti- svake godine🍀🍀🍀🍀🙌🙌🙌🙌🙌🎶🎶🎶🎶🎶✌️✌️✌️✌️😘😘😘😘😘
Hvala ti draga Jelerna! Bas je sve bilo tako kako si napisala! Emocije su prštale na sve strane a to je dragocjeno u našim godinama! I ja mislim da bi se trebali češće viđati jer nas jer sve manje, nas žalost. Kao što rekoh u postu, bolno su nedostajali neki dragin ljudi, meni moja Mia najviše. Nisam mogla prestati misliti na nju! Ko ni svakog drugog dana! Zato, nadajmo se svi skupa češćem druženju i u punom sastavu!
Izbriši