Prije skoro pa tačno  četiri godine (hefta više-manje),  počela sam pisati ovaj blog i prvi post je bio o tadašnjoj predizbornoj kampanji. I evo nas opet!

Gradovi i sela, varošice i mjestašca, zasuti su plakatima s likovima najdražih nam političara i ( i dalje rijetko) političarki.  Kao penzioner ne moram se dva puta dnevno  susretati s njima kroz prozor trolejbusa. Jer kad vozariš na posao sabah zorom ( a i natrag), hoćeš-nećeš gledati to moraš. Ali ipak nisam izbjegla do kraja to zadovoljstvo! Bila malo na moru i cijelim putem do granice i od granice nagledala sam se predizbornih plakata i poruka,  aman majko moja! I da nema putem naziva mjesta kroz koje prolazimo, prema predizbornim plakatima tačno se moglo znati u čijem si „reviru“!

Ni ovaj put nisu ispunjene moje nade  da će stranke jednom odvojiti novac i zaposliti mlade i kreativne dizajnere da im osmisle kampanju.

Ni sad ne želim nikoga reklamirati  ( i loša reklama je reklama!)  pa neću  navoditi parole s plakata, niti pojedinačno komentirati fotografije, ali generalno – sve je  to i dalje teška  demagogija ...Neki su ukomponovali „tajne“ poruke svojim glasačima, gestama ili pozama, u nadi da će to oni prepoznati. Nada umire zadnja.

I dalje bih voljela  upoznati nekoga ko je za neku stranku/pojedinca glasao zbog viđenog na plakatu! Čisto sumnjam da takav neko postoji...

Ponavljam: Odriješite konačno kesu, dragi političari,  i zaposlite nekoga ko se stvarno razumije u te stvari! Fotografija je umjetnost, riječi su oružje! Zaboravite konačno na lažne osmijehe/ozbiljnost, na dileme da li staviti kravatu ili ne, uvući stomak ili ne,  da li uslikati samo vođu ili skoro pa cijelo članstvo...I manite se više šupljih parola i praznih obećanja! Zavirite malo preko granica regije da vidite kako se to radi u svijetu. Nije atomska fizika!

U tom postu sam svečano obećala  da ću na prvim sljedećim izborima (biva ovim sada)  glasati za stranku/pojedinca čije će plakate osmisliti mladi, kreativni i nestranački dizajneri/fotografi. Nije se dogodilo...

I? Jel' se šta promijenilo?

Loši plakati i šuplje parole nisu sigirno (a ka'ce ne zna se). Za četiri godine tadašnji „juniori“ sad su ozbiljne face,  ima tu i poneko novo lice, neki su odustali od politike (ili politika od njih?), neki su „okrenuli ćurak“, tj. promijenili stranku,  a neki... Eh vječiti „neki“ samo trebaju malo više foto-šopa nego prije četiri godine...

A za birače , čini se, neće  se promijeniti – ništa!