Nadala sam se da će „Dnevnik đuturuma u izolaciji“ biti moj
zadnji post o koroni ali, evo, neće! Bila sam ja, doduše uvjerena i '92 da rata NEĆE biti... Do mene je! Takva
tipa osobe, šta ću! Ni tada kao ni sada nisam navlačila zalihe svega i svačega
i evo, polako nestaje svega ...Valja mi potražiti tekicu s ratnim receptima!
Pišem spiskove prioriteta nadajući se da će nama đuturumima
ipak dozvoliti da makar na kratko koji
dan ili satak provirimo vani... Opet ja
i moje nadanje!
Sreća da u mom rječniku ne postoji riječ dosada ali zato postoji - klaustrofobija!
Osim ponekog izlaska u kafanu u dnevnoj varijanti i
neophodnog šopinga u obližnjim trgovinama i na pijaci i inače baš ne izlazim.
Tako, ako nam se omogući varijanta izlaska iz kuće kao u Srbiji i RS-u – ja sam
na svome!
Astronauti savjetuju
iznalaženje neke rutine u svakodnevnici za lakše podnošenje pritvora
(ako iko zna oni znaju) i opet sam „svoja na svome“ jer obožavam rutinu! Ne volim iznenađenja, ni prijatna a kamoli
neprijatna, kod mene nema „svraćanja“ niti ja ikome idem bez najave – bar dan
unaprijed! Ne otvaram vrata nikome ko ne zna „tajni“ znak zvona...Kažu da sam asocijalna! Super! Socijalizacija je ovih dana
OUT! Voljela bih da mogu čuti i vidjeti kako ljudi komuniciraju vani s dva i po
metra razdaljine! I s maskama na licu!
Pa šta mi onda fali?
Fale mi moja djeca.
Fale mi moje prijateljice.
Fali mi kafana.
Fale mi neke namirnice.
Fale mi neka sredstva za njegu kuće i sebe.
Fali mi frizer.
I neki programi na TV koji su otkazani...
Uskoro će mi zafaliti i neki lijekovi.
I knjige.
I križaljke....
Moj kalendar za april je pun:
- Otići po ček od penzije i dići keša
-
Kupiti (tromjesečni) kupon za gradski prevoz
-
Platiti
uobičajene „režije“
-
Otići na redovne kontrolne preglede
-
Otići na ispiranje ušiju
-
Obaviti
uobičajenu „fasungu“, plus potrebno za Uskrs
-
Kupiti knjigu(e)
-
Kupiti križaljku što izlazi tromjesečno
-
Izlaziti s prijateljicama
-
Spremiti kuću „za Uskrs“
-
Ofarbati jaja
-
Napraviti klopu i kolače za Uskrs
-
PROSLAVITI USKRS
-
Otići u Beograd kod Cace na Vaskrs...
Izgleda – ništa od svega!
Jedino sam kuću već spremila i to nikad
detaljnije!
I na kraju, korizma je u toku, čega sam se
odrekla ove godine?
SVEGA !
7 komentari
Volim vase tekstove...a voli ih i Sarah...Ljubimo vas...❤️🌹
OdgovoriIzbrišiSve prođe,pa ce i ovo,kako god se zvalo!
Ljubim i ja vas s dva i po metra udaljenosti i kroz masku! Hvala što čitaš ikomentiraš, to mi puno znači!
OdgovoriIzbrišiNema na cemu...zadovoljstvo je moje😘
OdgovoriIzbrišiDa si me pitala: Dokle ce ovo…, odgovorila bih ti da ce nam redovni postovi tvoga bloga postati bitan sadrzaj u danima krize pred nama; da se pripremis, naostis olovke i pera i uvedes rutinu od 10,30-12h: Dnevnik u izolaciji- prvih 100 dana!
OdgovoriIzbrišiDanas je 1.april, pa ako ti zvuci precrno, prihvati kao moj "crni humor".
Ne treba zaliti sto se plan nece ostvariti, ili mozda ne po onom redu i planu iz teftera: Neka se zivo i zdravo; Neka su djeca dobro i daj Boze da iz svega izadjemo mudriji, duhovno osvjezeni i razboriti. Ova epidemija je rezultat ljudske greske, na kom god polju i nivou se desila, makar u mislima i zato placamo, ali uvijek se nadam dobrom i boljem nakon svega loseg.
I struja, voda, telefoni, skype, Viber..sve sa kamerama i mikrofonima. Razgovor, komunikaciju i kontakte nam niko ne moze oduzeti, a nadam se uskoro proradi neka dozvola za ogranicenju setnju- tamo vama- meni je niko nije niti oduzeo, pa ipak najvise sjedim unutra. Ima i zdravstvenih razloga sto to cinim; razlog je i sto to "vani" sve vise lici na setnju neprijatnim praznim prostorom, cak djeluje opasno i nezdravo. Covjek na sprotnoj strani, vec na vidiku se okrece, mijenja pravac i izbjegava susret i na 5m, po neki setac pasa..inace zatvorena vrata, prazni mnogi izlozi itd. Sve to ne zzbog Zabrane vlasti, nego zato sto se ne isplati i sto su na hiljade otpustenih sa posla presli u red za soc. pomoc. Ovdje ce je i dobiti, ali nisu to htjeli mladi ljudi sto planiraju svadbu, rodjenje djeteta, stan, godisnji odmor…
Svi ce, ovako ili onako pricekati, ne samo sa zeljama, nego i sa punim zivotom.
U tom smislu smo mi, sa bogatstvom dozivljaja, iskustava, susreta...mnogim ispunjenjima
zaista srecniji i u prednosti, makar smo oznaceni kao ugrozena vrsta u ovom pandemijskom trenutku stvarnosti.
Neka te misao na dolazeci Uskrs oraspolozi i oplemeni. Obavi te lijepe stoljetne rutine za praznik, u manjem obimu svakako, ali posveti sa ogromnim žarom. Neka to bude 5 jaja, neka mašna ovdje, a svijeca ondje i muzika do daske.
I, piši, piši,piši. I svoje snove!
Stvarno bi TI trebala pisati blog! Ja se uvijek nadam da sam napisala posljednji post o koroni ali... U stvari je tek počelo a čini se k'o godina! Danas mi moje dijete donijelo neke neophodne stvari a nisam ga smjela ni zagrliti... Strašno!
IzbrišiNe nalazim ja motiv za to. Duzna sam vec 2 godine jednu biografsku knjigu s povodom, ali se ne mogu nakaniti. Nema zelje niti inspiracije. Pisanje zbog pisanja nikad nije bio moj problem. Prof.deformacija, ali korak dalje, teze ide. Ovo uzimam kao komunikaciju na temu sa tobom. Pisem svakodnevno na raznim forumima sirom svijeta:) i tu su moje potrebe zadovoljene. Radije bih igrala karte.
OdgovoriIzbrišiIpak uzivam da procitam tvoje sazete sadrzaje sa kvintesencijom.
Hvala ti! Evo ti sad prisilna prilika da napišeš to što se nakanjuješ...
Izbriši