Ko o čemu...




Nadala sam se da će „Dnevnik đuturuma u izolaciji“ biti moj zadnji post o koroni ali, evo, neće! Bila sam ja, doduše uvjerena i  '92 da rata NEĆE biti... Do mene je! Takva tipa osobe, šta ću! Ni tada kao ni sada nisam navlačila zalihe svega i svačega i evo, polako nestaje svega ...Valja mi potražiti tekicu s ratnim receptima!

Pišem spiskove prioriteta nadajući se da će nama đuturumima ipak dozvoliti da  makar na kratko koji dan ili satak  provirimo vani... Opet ja i moje nadanje!

Sreća da u mom rječniku ne postoji riječ dosada ali zato postoji  - klaustrofobija!

Osim ponekog izlaska u kafanu u dnevnoj varijanti i neophodnog šopinga u obližnjim trgovinama i na pijaci i inače baš ne izlazim. Tako, ako nam se omogući varijanta izlaska iz kuće kao u Srbiji i RS-u – ja sam na svome!

Astronauti savjetuju  iznalaženje neke rutine u svakodnevnici za lakše podnošenje pritvora (ako iko zna oni znaju) i opet sam „svoja na svome“ jer obožavam rutinu! Ne volim iznenađenja, ni prijatna a kamoli neprijatna, kod mene nema „svraćanja“ niti ja ikome idem bez najave – bar dan unaprijed! Ne otvaram vrata nikome ko ne zna „tajni“ znak zvona...Kažu da sam  asocijalna! Super! Socijalizacija je ovih dana OUT! Voljela bih da mogu čuti i vidjeti kako ljudi komuniciraju vani s dva i po metra razdaljine! I s maskama na licu!

Pa šta mi onda fali?

Fale mi moja djeca.
Fale mi moje prijateljice.
Fali mi kafana.
Fale mi neke namirnice.
Fale mi neka sredstva za njegu kuće i sebe.
Fali mi frizer.
I neki programi na TV koji su otkazani...

Uskoro će mi zafaliti i neki lijekovi.
I knjige.
I križaljke....

Moj kalendar za april je pun:
-         Otići po ček od penzije i dići keša
-          Kupiti (tromjesečni) kupon za gradski prevoz
-          Platiti  uobičajene „režije“
-          Otići na redovne kontrolne preglede
-          Otići na ispiranje ušiju
-          Obaviti  uobičajenu „fasungu“, plus potrebno za Uskrs
-          Kupiti knjigu(e)
-          Kupiti križaljku što izlazi tromjesečno
-          Izlaziti s prijateljicama
-          Spremiti kuću „za Uskrs“
-          Ofarbati jaja
-          Napraviti klopu i kolače za Uskrs
-          PROSLAVITI USKRS
-          Otići u Beograd kod Cace na Vaskrs...

Izgleda – ništa od svega!
Jedino sam kuću već spremila i to nikad detaljnije!
I na kraju, korizma je u toku, čega sam se odrekla ove godine?
SVEGA !


You Might Also Like

7 komentari

  1. Volim vase tekstove...a voli ih i Sarah...Ljubimo vas...❤️🌹
    Sve prođe,pa ce i ovo,kako god se zvalo!

    OdgovoriIzbriši
  2. Ljubim i ja vas s dva i po metra udaljenosti i kroz masku! Hvala što čitaš ikomentiraš, to mi puno znači!

    OdgovoriIzbriši
  3. Nema na cemu...zadovoljstvo je moje😘

    OdgovoriIzbriši
  4. Da si me pitala: Dokle ce ovo…, odgovorila bih ti da ce nam redovni postovi tvoga bloga postati bitan sadrzaj u danima krize pred nama; da se pripremis, naostis olovke i pera i uvedes rutinu od 10,30-12h: Dnevnik u izolaciji- prvih 100 dana!
    Danas je 1.april, pa ako ti zvuci precrno, prihvati kao moj "crni humor".
    Ne treba zaliti sto se plan nece ostvariti, ili mozda ne po onom redu i planu iz teftera: Neka se zivo i zdravo; Neka su djeca dobro i daj Boze da iz svega izadjemo mudriji, duhovno osvjezeni i razboriti. Ova epidemija je rezultat ljudske greske, na kom god polju i nivou se desila, makar u mislima i zato placamo, ali uvijek se nadam dobrom i boljem nakon svega loseg.
    I struja, voda, telefoni, skype, Viber..sve sa kamerama i mikrofonima. Razgovor, komunikaciju i kontakte nam niko ne moze oduzeti, a nadam se uskoro proradi neka dozvola za ogranicenju setnju- tamo vama- meni je niko nije niti oduzeo, pa ipak najvise sjedim unutra. Ima i zdravstvenih razloga sto to cinim; razlog je i sto to "vani" sve vise lici na setnju neprijatnim praznim prostorom, cak djeluje opasno i nezdravo. Covjek na sprotnoj strani, vec na vidiku se okrece, mijenja pravac i izbjegava susret i na 5m, po neki setac pasa..inace zatvorena vrata, prazni mnogi izlozi itd. Sve to ne zzbog Zabrane vlasti, nego zato sto se ne isplati i sto su na hiljade otpustenih sa posla presli u red za soc. pomoc. Ovdje ce je i dobiti, ali nisu to htjeli mladi ljudi sto planiraju svadbu, rodjenje djeteta, stan, godisnji odmor…
    Svi ce, ovako ili onako pricekati, ne samo sa zeljama, nego i sa punim zivotom.
    U tom smislu smo mi, sa bogatstvom dozivljaja, iskustava, susreta...mnogim ispunjenjima
    zaista srecniji i u prednosti, makar smo oznaceni kao ugrozena vrsta u ovom pandemijskom trenutku stvarnosti.
    Neka te misao na dolazeci Uskrs oraspolozi i oplemeni. Obavi te lijepe stoljetne rutine za praznik, u manjem obimu svakako, ali posveti sa ogromnim žarom. Neka to bude 5 jaja, neka mašna ovdje, a svijeca ondje i muzika do daske.
    I, piši, piši,piši. I svoje snove!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Stvarno bi TI trebala pisati blog! Ja se uvijek nadam da sam napisala posljednji post o koroni ali... U stvari je tek počelo a čini se k'o godina! Danas mi moje dijete donijelo neke neophodne stvari a nisam ga smjela ni zagrliti... Strašno!

      Izbriši
  5. Ne nalazim ja motiv za to. Duzna sam vec 2 godine jednu biografsku knjigu s povodom, ali se ne mogu nakaniti. Nema zelje niti inspiracije. Pisanje zbog pisanja nikad nije bio moj problem. Prof.deformacija, ali korak dalje, teze ide. Ovo uzimam kao komunikaciju na temu sa tobom. Pisem svakodnevno na raznim forumima sirom svijeta:) i tu su moje potrebe zadovoljene. Radije bih igrala karte.
    Ipak uzivam da procitam tvoje sazete sadrzaje sa kvintesencijom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! Evo ti sad prisilna prilika da napišeš to što se nakanjuješ...

      Izbriši