Dočekasmo i to! Pet dana od 8-12 napolje! Doduše, Solak kaže ništa šetnja, samo po penziju i završiti neophodne obaveze. Odmah mi se stvori la u glavi slika penzića kako piče s hodalicama...
Naravno, apoteka, banka, prodavnice, pijaca, trafika...
Kao što i inače radim, rasporedim ja sve te „obaveze“ na pet
dana, navijem alarm na 6.00 sati (ko rano rani...) i – ofarbam kosu kako-tako
(hoću svoju Ameluuu!)
Uzbuđena sam k'on malo dijete na Božićno jutro!
Dobijem haber od svoje banke da ne navalimo svi prvi dan.
OK, ja ću drugi! Penziju primam preko računa, dakle, zašto uopće ići u banku
pored bankomata blizu kuće? E prvo, da podignem ček (iako može čekati tri
mjeseca) i ne volim bankomate na otvorenom! I da mi g...vidi puta, ha, ha!
U nedjelju uveče pripremim „opremu“ – maska,
rukavice...Uguglam kako da mi se ne magle naočale zbog maske, tri su fazona i
ja odlučim primijeniti sva tri – od viška glava ne boli. Uglavnom.
DAN PRVI
Probudi me alarm (od kad sam u penziji zaboravila sam taj
zvuk!), popijem lijekove i uhvatim se kafe i križaljki kao i svako jutro. Joj,
križaljke se opasno tanje, znači, danas prvo u trafiku.
Uzmem lovu iz „šteka“ (namjeravala sam putovati u Beograd na
Vaskrs kod moje Cace), sredim naočale, nabacim masku i rukavice, ceker u ruku i
otključavam vrata. Ne mogu vjerovati da ću preći prag nakon tri nedjelje!
8.15...
Vani ugodno sunčano aprilsko jutro. Malo prolaznika,
uglavnom 65+ i uglavnom opremljeni maskama...
U trafici razočarenje – strana štampa nije došla (a ka'će ne
zna se!)
U DM-u imam sreće, ulazim odmah. Al' poluprazan...
U apoteci samo četvero ispred mene, uredno se čeka vani,
poštuje se razmak.
I kući!
Pogledam na sat – 9.00!
Prvo ubacim rukavice i masku u već pripremljenu posudu za
otkuhavanje, obučem druge rukavice i alkoholnim maramicama jednu po jednu
stvar vadim iz cekera i brišem. Salatu
potapam u vodu sa soli, sodom i alkoholnim sirćetom...
Javim se bližnjima da sam sretno stigla (nadam se „negativna“).
Pitaju zašto sam ostala vani tako malo?
Pa ako smo mi penzići dobili „izlaz“ ne znači da korona
spava! Što manje vani – to bolje! Ima zraka i na balkonu!
Raspitujem se kako je koja moja drugarca iskoristila
„izlaz“. Kaća slično kao i ja, Tenaida ušla u kuću u 11,50, Šemsa se vratila
taksijem...
DAN DRUGI
E, danas već idem na veliki put, skoroz do Marindvora. Ima,
brat-bratu čitavih 10 minuta hoda (brzog, ne zaboravimo!) do moje banke! Sredim
se za „pravi“ izlazak minus šminka i nakit.
Između zgarada pa preko Vilsa i Muzeja... Uživancija, ali žurim da ko ne dohaberi Solaku da šetam...
I opet imam sreće, ulazim odmah u banku, na bankomatu niko,
na šalteru za ček niko. Kaže djevojka za
šalterom juče bio haos! Naša posla!
Malo me strah s „tolikom“
lovom u tašni, al' hrabro gazim. Svratim u još jednu apoteku i iznenadim
se da i knjižara preko puta radi! Pa još u piljaru i granap i kući!
Opet tek 9.00 sati!
Mislila sam da ću se danas duže zadržati...Brzo raskuživanje sebe i
kupljenog...
DAN TREĆI
Danas je na redu obližnja samoposluga pa izlazim oko 9.00. Već sam u „štosu“ sa zaštitnim mjerama pri
izlasku i ulasku u kuću. U samoposluzi SVEGA! Nema redova na blagajnama, od
rijetkih kupaca se skrivam između polica jer je teško održati odstojanje od 2
metra...Vraćam se brzo kući. Ni pola sata!
Već sve prelazi u rutinu. Lakše je kupovati kad znaš da će
možda do sljedećeg izlaska proći (samo) mjesec dana. U početku je neizvjesnost
ubijala! Teško je moliti ikoga, pa i vlastito dijete da ti nešto nabavi i
izlaže se zbog tebe. Moja prijateljica Lejla i njen Senad su to uradili jednom,
moj sin dva puta...E moja Lejla, umjesto da sjedimo u Linei ili Pod lipom...
DAN ČETVRTI
Pijaca. Ili ono što je ostalo od čuvene grbavičke pijace!
Tuga! Kupujem samo ono sto se moze dobro oprati i/ili termički obraditi...
45 minuta je izgleda moje vrijeme!
DAN PETI
Jos danas i opet iza rešetaka! Prvog dana je spisak šta
trebam kupiti bio dugačak jedan metar, evo, smanjio se skroz. Ili nisam našla
što sam tražila ili nisam mogla sve iznijeti na treći kat bez lifta! Ni danas
nisam uspjela kupiti sve jer ne želim ulaziti u više prodavnica nego što je
neophodno. Može se bez svega!
Danas sam se razbahatila i ostala vani skoro čitav sat! Od 9
do 10!
Meni vala dosadilo svaki dan izlaziti, nije moj obicaj, ha,
ha. Da ne spominjem trošenje para! Te briga oko „opreme“, te strah... Što bi
rekli mi psiholozi – „slatki limun“ ili „kiselo grožđe“!
Meni bi pasalo svake sedmice jedan dan. A može i u 15 dana! Znam da ce me Tenaida
udaviti zbog ove izjave!
SVE U SVEMU
Dobro smo mi i prošli! Moja Brankica koja živi u Novom Sadu
zaglavila u vikendici u Temerinu, Caca koja živi u Beogradu zatekla se u
Vrnjačkoj Banji... One mogu u kupovinu subotom OD 4 UJUTRO DO 7! Gluho bilo!
Kako li Caca uspijeva prošetati svog preslatkog Cekija? A sin joj, doktor, na
„prvoj liniji“ svaki dan!
Vazda može gore...
6 komentari
Igrokaz u 5 cinova, svaki po 45 min!!!!. Satnica besprjekorna.
OdgovoriIzbrišiUra za vazduh i slobodu! Ssad znamo da to moze biti i relativan i vrlo lican pojam: Sloboda!!!
Sve sto zakljucujem je da ti jako dobro funkcionises i da te vedrina duha ne napusta.
Odlicno! Veliki pozdrav za Veliki petak!
jelena
Hvala ti vjerna moja komentatorice! Da, ja ostajem ja bez obzira na zatočeništvo (opet!) Snalazim se...
IzbrišiVeliki pozdrav na Veliku subotu!
Nemoj potrositi svu "steku" Vrati ono sto si "posudila" i dodaj kada se moze za neki super provod i put u mjesecima bez Corone sto dolaze! Ja u to vjerujem:) A i tebe znam,)
OdgovoriIzbrišiOdmah sam vratila! Nadam se nekom putivanju, kad-tad! Ipak mislim da ćes prije ti ovamo...
IzbrišiDraga moja drugarice kao i uvek raznezim se kad citam tvoj blog.
OdgovoriIzbrišiKao da sam sa tobom setala a u mislima i setam sa svim svojim dragima a danas sam se iz duse,cini mi se nikad iskrenije,pomolila za sve ljude ovog sveta.
Gorana hvala ti sto postojis tako ljudska,puna duha i duse,hvala ti sto tvoje misli delis sa nama.
Hvala ti puno! Bas si me dirnula! Pusa Misi i Cekiju!
OdgovoriIzbriši