Ova tri slova prepoznatljiva su  kao i kad se kaže „Sarajevo 84“.  Ponovo su postavila naš grad na mapu svijeta. I SFF može biti skraćenica od bilo čega kao što se u Sarajevu svašta događalo 1984.te godine. Ali svi znaju da je SFF  Sarajevo Film Festival, a Sarajevo 84. Zimska olimpijada.

Ali.

Sarajlije k'o Sarajlije – jedni preziru sav taj šušur, što bi rekli Spliće, ne izlaze iz kuće u dane SFF-a, „nije im nivo“,  a drugi uporno šetaju po gradu ne bi li sreli nekog „poznatog“, otimaju se za karte za projekcije filmova koje ne razumiju, slikavaju se na sarajevskom ćilimu, kuhaju pod bijelim šatorima u blizini Narodnog pozorišta, mrznu se i kisnu u Metalcu iako inače ne idu u kino, na dan otvaranja skockani za večernji izlazak kampuju pored ograde ne bi li  vidjeli svoje idole. Pri tome to nisu filmski stvaraoci (za većinu nikad nisu ni čuli) nego estrada koja prođe ćilimom i slikava se za razne televizije,  novine i portale... Osim „filmadžija“ i inih umjetnika  i političara bude tu i severina i seka i „influenserica“.. Za svakog ponešto! Najsmješnije mi je kad preko ograde daju  fotografije na potpis  umjetnicima za koje ne znaju ni kako se zovu pa im lako mogu promaći jer ih nikad prije nisu ni vidjeli! Ko li im ih je podijelio?

Ali neka! I oni su dio opće atmosfere, daju doprinos SFF-u na svoj način, poštujem ih!

Neću  ovdje   o onima koji SFF prate godinama, kupuju komplete karata za filmove umjetnika koje poznaju, prate i vole. Oni su tihi, odgledaju film i trče kući da uhvate na TV kroniku Festivala gdje će saznati još više ...Za njih je SFF nešto što čekaju godinu dana zbog filmova a ne popratnih sadržaja. Oni znaju ko je Alejandro G. Inarritu, Isabelle Huppert, Ines Tanović, Pawel Pawlikowski... Dosadno!

A ja?

Cijenim  SFF kao instituciju, divim se Miri, Tataragićki i svima onima koji su postavili moj grad na mapu svijeta po dobrom i  čine to već 25 godina. Zahvalna sam im iako nisam fan umjetničkih filmova (mogu si to priuštiti da javno kažem u ovim godinama), više sam MESS tip! Ali, to ne umanjuje moje interesovanje za svrhu SFF-a i radujem se svakom iskoraku. I drago mi je što Sarajevo svakog avgusta živi punim plućima, što se u tih sedam dana na svakom ćošku nešto događa, što učesnici Festivala iz bijelog svijeta upoznaju pravo , ono „olimpijsko“ Sarajevo i zavole njegovu dušu pa se vraćaju, a u međuvremenu šire po svijetu lijepu priču o nama...

Zato, Miro, Elma & co – hvala vam i  samo naprijed! Od mene vam od srca srce Sarajeva! A gradonačelniku Skaki također – za sarajevski ćilim! Kažu da je njegova ideja...