Ko to tamo (ne) šeta?



Dan prvi

Sarajevo je divan grad za šetanje. Naročito od Vječne vatre do Marindvora. Najljepše je kad šetaju porodice. I nose balone i transparente. Šetaju s njima i bravari i nose svoj transparent na kojem se spominju ključ i barava. Sve su to tradicionalne porodice. I ta bravarska je tradicionalna. Otac, majka, djeca. To je tradicija, jel'.

Kroz svoj rad u školi upoznala sam mnoge tredicionalne porodice –otac, majka, djeca, jel'.
I onda neki očevi tradicionalno tuku ženu i djecu. Ili žena tuče njega i djecu. Onda taj otac nađe ljubavnicu ili majka ljubavnika pa se razvedu. I onda tradicionalno ne plaćaju alimentaciju i prepucavaju se preko djece. Sve tradicionalno.

Ili ništa od toga, ali tradicionalni roditelji zaborave doći po dijete u školu ili kasne svakodnevno. Ili lemaju djecu zbog jedinica (a uskoro će i nastavnike).  Sve tradicionalno.

Al' šetnja je šetnja, zdrava navika, tradicionalna. Naročito od Vječne vatre do Marindvora.

Čovjek se uči dok je živ pa i ja saznadoh da moja porodica nije tradicionalna jer moj sin nema oca. I eto, sad on nema djece. Vidiš ti to! Ko nam je kriv kad nismo tradicionalni? Da je bogdo društvo  konsultovalo sve građane i  putem referenduma ili drugih građanskih metoda  uprattitilo volju većine“ kad sam ja odlučila roditi dijete bez braka a moje dijete odlučilo da neće imati djece – možda bi sve bilo drugačije i možda bi i mi stekli pravo da šetamo od Vječne vatre do Marindvora...

Džaba što smo odgojeni s visokim moralnim standardima, džaba što smo pozavršavali škole, našli posao bez štele i pošteno zarađujemo svoj kruh svagdanji.  Nismo tradicionalni i nemamo pravo šetati od Vječne vatre do Marindvora. A nismo, eto, ni bravari. Nemamo ni male djece da ih zloupotrebljavamo u toj šetnji pokazujući kamerama novinara njihova maloljetna lica. Jel tradicionalno ne poštovati zakon o zaštiti maloljetnika?

Sindikat osnovnog obrazovanja štiti tradicionalnu porodicu. Znači samohrane majke i očeve ne štiti. Što će njima zaštita sindikata u vidu kolektivnog ugovora, toplog obroka, regresa... Ko im je kriv što nisu tradicionalni!


Dan drugi

Ne šetam ni danas. Sjedim u kafani s mojom netradicionalnom porodicom i pjevušim onu staru narodnu „ neka ljubi ko god koga hoće...“ jer

I znam da će jednom i kod nas ovakva šetnja postati TRADICIONALNA! Nadam se da će već iduće godine biti organizirana  da se proslavi obljetnica sticanja svih ljudskih prava!

P.S. Ako niste znali riječi porodica i obitelj nisu sinonimi ili „strani izrazi“ u našem jeziku! Porodica potječe od „poroditi“ a obitelj od „obitavati“. Dakle, možemo biti „osnovna ljudska ćelija društva“ i ako nismo  u krvnom srodstvu!

You Might Also Like

2 komentari

  1. Divan naslov i cio tekst. Ni rijec, ni zarez vise od onog sto treba da bi poenta imala svoju pravu punocu. Toooooooo!
    Moje iskustvo sa "setnjama" u masi koja to cini sa nekom idejom ili porukom, hoda sa namjerom bilo koje vrste- vrlo je negativno. Klonem se svake setnje, sem one opustene, rekreativne, skoro besmislene, a tako korisne setnje. I narocito od "vjecne vatre" do Marindvora, a vrlo rado i Vilsonovim. U jednoj, od svog postanja visetradicionalnoj sredini kakvo je SA, tesko je reci sta je tradicija i koja??? U tom smislu su mi i pareade prilicno nesimpaticne, kakve god: " Sta mi se tu paradiras", zavrni rukave pa na posao…. Ljubav se ne mjeri i ne podlijeze konkurenciji. Ljubav ili ne, radi se o slobodi komunikacije, odnosa i opredijeljenja. Sloboda izbora, govora itd. Ako se to podrazumijeva, cemu Parada, pogotovu ako nekom bode oci. Sto se tice nasih malih i jos konzervativnih sredina, a kad bolje razmislim i sve druge su manje-vise takve u EU, sklona sam da vjerujem da Parade i nisu nas sasvim slobodan izbor ugledanja na svjetske originale iz LGBT populacije.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga moja, ja ti ne volim nikakve velike gomile ljudi na jednom mjestu a ne mislim ni da se išta na ulici postiže...

      Izbriši