Čitam nedavno da će od iduće godine i Sarajevo imati Advent! A imali smo i neki sarajevski „Oktober fest“... Vidjela žaba da se konji potkivaju... kaže narodna poslovica. Sve to nameće pitanje dokle ćemo prepisivati od drugih kad i sami imamo autentičnih stvari za „brendiranje“. Neke su iskorištene, neke poluiskorištene a neke još čekaju da ih se neko sjeti...

Svaka čast našim ćevapima, pitama, Baščaršiji, SFF-u - ali je li to sve? (usput, „srce sarajeva“ je nedovoljno iskorišteno)

Najviše me „žulja“ olimpijada... Februar samo što nije...

Već godinama samo čitamo o propasti firme ZOI 84 i samo se tada spominje ono čarobno vrijeme i to u negativnom kontekstu.  Mnogi mladi ne znaju ništa ili gotovo ništa o tom najvećem   (pozitivnom) događaju u našem gradu. Ne smijemo dozvoliti da to izblijedi i da dođu generacije kojima to ništa neće značiti! I naše planine, dokazane  turističke destinacije, izgubile su onaj divni prefiks – olimpijske... Na nekim stvarima jednostavno treba GAZITI dok ne postanu prirodan sastojak naših života. Još se ponegdje mogu naći suveniri s Vučkom i pahuljicom, u Alipašinoj ulici sam vidjela i prazničnu rasvjetu u obliku olimpijske pahuljice (zašto ne i u centru grada?) Ali zar ovaj grad ne bi trebao imati nešto svakodnevno, trajno, što se podrazumijeva a ima veze s olimpijadom?  Pivo? Tortu? Kafić u kojem bi se služila kafa pahuljica, koktel vučko, kolač olimpijski plamen? Piceriju s picom „veleslalom s četiri sira“ na primjer.  Zar ćemo zaboraviti ono „Volimo Jureka više od bureka“? Zašto se negdje ne bi burek zvao Jurek, pa kad neko od mlađih ili turista  pita zašto, da dobije uz burek toplu olimpijsku priču...A  baš su svi sinboli olimpijade dizajnerski upotrebljivi, lijepi...Sve su te vrijedne uspomene sporadično razbacane po ovom gradu, čini mi se tek da bi se moglo reći da nije zaboravljeno... A jeste! Zašto Sarajevo nije svakog 8.februata u znaku olimpijade? Zašto se više u Zetri ili Skenderiji ne održava manifestacija sjećanja, kao nekad kada su dolazile sve tadašnje olimpijske zvijezde? „Sarajevska zima“ je imala tu zadaću ali je u međuvremenu postala sana sebi svrha...

Zimske olimpijske igre 1984. moraju biti BREND, snažan, svakodnevan i bezvremenski...

Kad smo kod piva, grad koji ima vlastitu pivaru mora imati u svijetu prepoznatljivo pivo i to ne samo po kvalitetu nego i po nazivima raznih vrsta koji će odmah asocirati na ono što ovaj grad/zemlja ima. Zmajevi? Džeko?  Vučko? Pahuljica? Kindže? Pa nek' košta šta košta korištenje tih imena.

Bar kada nas spopadne euforija „Zmajeva“ , kad igraju nešto važno i svi hodamo po gradu s žito-plavim obilježjima, nek tada neko piće ili jelo ponese  ime vezano za reprezentaciju. Bilo je nešto sitno, ali ja mislim na brendiranje u kafanama, da kažeš konobaru daj mi jednog Spahića , Višću...i ko već igra tada...

Da ne zaboravim legendarnu sarajevsku pop-rok školu.  Indexi, Kemo, Čola, Bijelo dugme... Gdje nam je neki festival tipa Exita? Fala Bogu, našla bi se neka livada...

Čudan smo mi narod. Svi nas cijene više nego mi sami sebe. Nikad neću zaboraviti kako smo s gnušanjem nekad davno odbili teoriju svjetskih naučnika  da je Troja bila u dolini Neretve! Ko bi se nosio s tim? Navalili bi ljudi iz cijelog dunjaluka a što će to nama! Zamislimo da se takva prilika ukazala Amerikancima? Nikad više niko ne bi mogao pobiti tu teoriju!

Svaka čast Visočanima, oni su odmah „brendirali“ svoje piramide a mi smo se rugali Osmanagiću. Mnogi turisti koji dolaze u Sarajevo kao glavni grad možda bi skoknuli do Visokog da ih ovdje neki prozvod,  suvenir,  jelo ili piće nazvano po piramidama usmjeri? Al' šta briga Sarajevo za Visoko? Drugi kanton!

Dok se dogovorimo je li Gavrilo Princip bio terorista ili junak propada nam i Sarajevski atentat... Onaj auto ljeti parkiran pred muzejem na Latinskol ćupriji, više ne znam ni kako se taj muzej zove, malo je, premalo za takav svjetski događaj...

Vratimo se Adventu. Čisto sumnjam da mi uopće znamo šta je ADVENT, da to nisu samo okićene ulice i trgovi, kobasice i kuhano vino. Čim saznamo – ništa od Adventa! Garant! A i to vino...

I sarajervski „oktober fest“ u gradu u kojem ima pivara ali u pola kafana se pivo ne služi... I zašto bi se zvao „oktober“? Ima još jedanaest mjesecii u godini, ako je u tome fol.

Da ne bude baš sve crno, ideja sa sankama za korisnike žičare je fenomenalna! Samo da te sanke još na sebi imaju pahuljicu ili Vučka...

Svi ti pojedinačni „brendići „napravili bi od Sarajeva grad-brend!