Iako sam već pisala o
nasilju među mladima – opet ću! I opet, opet...
Nasilja je uvijek bilo
ali se nikad nije veličalo kao danas. Djeci su od najranijih dana dostupni
mediji koji vrve nasiljem i to u tolikoj mjeri da je roditeljima gotovo
nemoguće kontrolisati pristup takvim sadržajima i ako se trude (mada je tad zasigurno šteta manja).
Takvi sadržaji padaju na
naročito plodno tlo kod djece koja se na neki način osjećaju ugroženima,
bijesnima, čak uplašenima. zbog nemoći
da promijene nešto u životu kojim su nezadovoljni. Roditelji često nisu u stanju da shvate zašto
je dijete nezadovoljno. Pa sve ima?
Također, veoma je važno
i da dijete što ranije nauči prepoznati i imenovati vlastite emocije.
Ne zaboravimo
da nasilnici u porodici nesvjesno odgajaju buduće nasilnike i to
traje generacijama...
Ne postavljati prevelike zahtjeve kod šlolskih i drugih postignuća..
Ako dijete počne
samo o sebi misliti kao o nasilniku – dopašće mu se jer nije svjesno
posljedica ...
Itd, itd...