Prije skoro pa tačno četiri godine (hefta više-manje), počela sam pisati ovaj blog i prvi post je bio o tadašnjoj predizbornoj kampanji. I evo nas opet!
Gradovi i sela, varošice i mjestašca, zasuti su plakatima s likovima najdražih nam političara i ( i dalje rijetko) političarki. Kao penzioner ne moram se dva puta dnevno susretati s njima kroz prozor trolejbusa. Jer kad vozariš na posao sabah zorom ( a i natrag), hoćeš-nećeš gledati to moraš. Ali ipak nisam izbjegla do kraja to zadovoljstvo! Bila malo na moru i cijelim putem do granice i od granice nagledala sam se predizbornih plakata i poruka, aman majko moja! I da nema putem naziva mjesta kroz koje prolazimo, prema predizbornim plakatima tačno se moglo znati u čijem si „reviru“!
Ni ovaj put nisu ispunjene moje nade da će stranke jednom odvojiti novac i zaposliti mlade i kreativne dizajnere da im osmisle kampanju.
Ni sad ne želim nikoga reklamirati ( i loša reklama je reklama!) pa neću navoditi parole s plakata, niti pojedinačno komentirati fotografije, ali generalno – sve je to i dalje teška demagogija ...Neki su ukomponovali „tajne“ poruke svojim glasačima, gestama ili pozama, u nadi da će to oni prepoznati. Nada umire zadnja.
I dalje bih voljela upoznati nekoga ko je za neku stranku/pojedinca glasao zbog viđenog na plakatu! Čisto sumnjam da takav neko postoji...
Ponavljam: Odriješite konačno kesu, dragi političari, i zaposlite nekoga ko se stvarno razumije u te stvari! Fotografija je umjetnost, riječi su oružje! Zaboravite konačno na lažne osmijehe/ozbiljnost, na dileme da li staviti kravatu ili ne, uvući stomak ili ne, da li uslikati samo vođu ili skoro pa cijelo članstvo...I manite se više šupljih parola i praznih obećanja! Zavirite malo preko granica regije da vidite kako se to radi u svijetu. Nije atomska fizika!
U tom postu sam svečano obećala da ću na prvim sljedećim izborima (biva ovim sada) glasati za stranku/pojedinca čije će plakate osmisliti mladi, kreativni i nestranački dizajneri/fotografi. Nije se dogodilo...
I? Jel' se šta promijenilo?
Loši plakati i šuplje parole nisu sigirno (a ka'ce ne zna se). Za četiri godine tadašnji „juniori“ sad su ozbiljne face, ima tu i poneko novo lice, neki su odustali od politike (ili politika od njih?), neki su „okrenuli ćurak“, tj. promijenili stranku, a neki... Eh vječiti „neki“ samo trebaju malo više foto-šopa nego prije četiri godine...
A za birače , čini se, neće se promijeniti – ništa!
