Prošlo je tri godine od kada pišem ovaj blog i nije mi jasno kako se do sada nisam „uhvatila“ jednog od najljepših perioda u svom životu – izviđača! A tu dragu uniformu sam nosila od treće godine života sve do prve godine fakulteta! I nešto kratko povratničkog staža kad sam u svojoh školi (1996-te?) formirala odred „Prvi dobrinjski“ koji je i danas aktivan zahvaljujući prije svega dragoj Emiri Kršlak...
Tu sam stekla bezbrojne prijatelje, stalno u nekog bila zaljubljena, logorovala i zimovala po cijeloj Jugi... Nezaboravno!
Brankica, Caca, Dara, Diana, Emira, Goga, Joco, Sanela, Ljilja, Buba, Marka, Mikica, Mirko, Neven, Sanja, Snježa, Slađa, Tenaida, Zdravka, Meco, Marija (nadam se da nisam nikoga zaboravila). s njima sam i danas u vezi, a povremeno kontaktiram i sa Trokom, , Veskom i Minkicom, Darijom, Brankom Danon, Aljom... Moje drage sele vise nema kao ni Emice, Cobera, Cere, Zoke, Buce i mnogih drugih s kojima sam se kroz život družila...
Temerin, Beograd, London, Ljubljana, Rijeka, Kanada, Australija, Sarajevo... Izviđači i zajedničke uspomene na te dane su nezaobilazna tema razgovora i dopisivanja.
Odred nam se zvao „Slaviša Vajner Čiča“ i djelovao je uglavnom u istoimenoj školi na Marindvoru i u našoj Drugoj gimnaziji.
Logorovali smo, redom: Negdje na Drini, na rubu Perućice , 1956 (moje prvo logorovanje kao trogodišnje „Muhice“ – nisam htjela bit „pčelica“ kako se nazivaju najmlađe članice), Buljarice 1961, Zaton 1962, Slano (Grgurići) 1963, Kulen Vakuf 1964, Zvijezda 1965, Molunat i Fruška Gora (Iriški vijnac) 1966, Zabrđe kod Viteza 1967, Sutjeska (Tjentište) 1968, Boračko Jezero 1969, Bled 1970...
Zimovali smo na Crepoljskom, na Palama, na Vlašiću, na Zabrđu...
Između logorovanja i zimovanja na vodnim sastancima smo stjecali izviđačka znanja (Prva, druga i treća zvijezda) i vještine (vještarstva), takmičili se u orijentaciji (kartu čitaj a seljaka pitaj!) dizanju i rušenju šatora, vezivanju čvorova, signalizaciji pomoću zastavica...
Nezaboravni su i naši kulturno-zabavni programi, maskembali, logorske vatre. I predivne izviđačke pjesme!
Svaka od ovih „akcija“ ima svoju priču vrijednu pričanja a zajedničko im je druženje i stjecanje prijateljstava zauvijek...
11 komentari
Divan Text. Bio sam nekoliko puta preko veze sa rajom iz SVČ. Divne uspomene. #lordjarvar
OdgovoriIzbrišiDivan Text. Bio sam nekoliko puta preko veze sa rajom iz SVČ. Divne uspomene. #lordjarvar
OdgovoriIzbrišiHvala to rodjo!
IzbrišiDraga moja Gorana, naterala si mi suze. Bilo je divno, nezaboravno.
OdgovoriIzbrišiKad bi naša deca tako nešto doživela... ali teško.
Još jednom hvala ti. Ulepša la si mi ovo tmurno bolesno vreme
Ne pise mi ko si ali predpostavlja da si ti Caco?
OdgovoriIzbrišiNisam u svom djetinjstvu i mladosti imala to iskustvo, nisam se vezala za izvidjacki pokret, jesam za planinarski, Clan Bukovika:) Po "sumama i gorama", priroda, vrhovi i novogodisnji doceci u planinarskom domu.. Pokreti i clanstvo su imali slicne motivacije, sadrzaje, preokupacije... Zato sam sentimentalna i nad tvojim tekstom i bas ga razumijem. I da nisi pisala, slika me je u srce potrefila.
OdgovoriIzbrišisve vas znam, ta lica, cak i kada se imena ne sjecam i nicega vise.
Nije to samo mladost sto plijeni, bilo je i mnogo duse i iskrenih nada. Treba, zato, paziti i na buducnost ne samo nasu:)) Uzdravlje!
jelena
Hvala ti draga moja! Dok se ti ne oglasis KAO DA NISAM NISTA NI OBJAVILA! Dobrodosla natrag!
IzbrišiA nasa Zvjezdana u sredini i bas sija!!! Fantasticna fotografija.
OdgovoriIzbrišiHvala i tebi
Najsretnija je bila u takvim prilikama...
IzbrišiA nasa Mia u sredini,,, Eh...
Draga Gorana,
OdgovoriIzbrišiTi me uvijek tako lijepo vratis u neka nasa sretna vremena, a izvidjaci su upravo jedan takav dio nase mladosti koji znam da svi mi izvidjaci Cicinog Odreda nosimo u srcu.
Sa radoscu se sjecam svih nasih logorovanja i zimovanja, a narocito takmicenja u orjentaciji. Zahvaljujuci tome upoznala sam najljepse dijelove nase bivse zemlje, od Bleda, Fruske Gore, Sutjeske, … do Ohridskog Jezera i Decana.
Najvece bogatstvo koje su mi izvidjaci dali je druzenje sa tobom, nasom Miom, mojom Sladjom, Ljiljom, Emicom, Sanelom, Cacom, Mirom, Snjezom…..Rado se sjetim i nasih brdjana, koji su nam cesto bili uzor i vodje u mnogobrojnom nasim aktivnostima, sjetim se Goranke, Ranke, Mileta, Gvarde, Spice, Cobera, Zlatana, Cvoke i naravno popularnog voda Ljubicica.
Veliku zahvalnost osjecam prema tvojim roditeljima, teti Zvjezdani i cika Gojku (tako smo ih svi zvali), koji su nam bili i roditelji i najbolji prijatelji, koji su u nas ucili da cijenimo prave vrijednosti. Sa njima smo prevazilazili sve nase razlicitosti, svi smo jednostavno bili Gojkovi izvidjaci spremni za osvajanje raznih vjestina, ucili se da budemo hrabri, da se snalazimo u prirodi i cijenimo i stvaramo prava prijateljstva.
Da to je bio jako sretan period nase mladosti, koji bih od srca mogla pozeljeti mojim malim unucicama.
Hvala ti draga moja Gogo! Divan komentar! Raspkalala si me...
OdgovoriIzbriši