Nikad nije lako biti roditelj ali u današnje vrijeme je to baš teško. Stalno se preispitujete radite li nešto dobro ili ne, kako uskladiti odgoj s vremenom u kome živimo,  itd.itd...

Jeste li se nekad upitali i  dokle ide pravo vašeg djeteta na privatnost i intimu? Treba li svoju djecu „špijunirati“ da bi smo ih zaštitili? Pa, moramo znati sve o svom djetetu kako bi smo to postigli, reći ćete! To je tačno ali postoji razlika između „nadzora“ i „špijuniranja“!

 Prije svega, pitajte dijete šta za njega znače   pojmovi intima i privatnost . Tražite da navede primjere! Recite svoje mišljenje. Uporedite.

 Pitajte ih zatim  da li su oni nekada ugrozili tuđe pravo na intimu i privatnost, posebno braća/sestre jedni drugima? Vidjećete koliko će se iskreno iznenaditi kad shvate da jesu! Oni jednostavno o tome ne razmišljaju.

 Pa kako onda bez špijuniranja saznati šta vas interesuje?

 Evo male pomoći: kada pretresate djetetove džepove, ruksak, sobu, kada prisluškujete njegove telefonske razgovore, čitate  poruke,  u djetetovom odsustvu – špijunirate!. Namjerava vam je čestita – zaštita od „nedajbože“ ali je to svejedno - špijuniranje.

 Sve to isto ili slično možete uraditi i u djetetovom prisustvu, čak s njegovom dozvolom. Kako?

 „Treba da ti operem jaknu/farmerke, hoćeš li molim te isprazniti džepove?“ Pri tome „se pravite ludi“ i gledate taj proces. Većina djece ništa ne krije i neće ni registrirati da ste prisutni i posmatrate. Oni će vaš zahtjev shvatiti doslovno kako ste rekli – roba treba na pranje i džepove treba isprazniti! Dijete koje nešto krije pokušaće se skloniti od vašeg pogleda. Samim tim saznaćete da nešto krije a šta – ne morate saznati istog trenutka. Ipak što prije načnite tu temu  i to ovako :“Znaš, kada si pokušao sakriti sadržaj svojih džepova predamnom jako si me povrijedio. Mora da smo negdje pogriješili u tvom odgoju kada imaš potrebu da nešto kriješ od nas. Molim te, reci mi to, spremni smo ispraviti grešku“ Iznenadiće vas reakcija.

 Ili recite:  „Vama stvarno nije lako. Ruksaci su vam toliko teški da se često pitam moraš li ti to sve nositi. Hoćeš li mi molim te pokazati šta to sve imaš unutra?“ Većina djece ne krije ništa – prihvatiće razgovor kako je njima „teško“ i spremno istresti sadržaj ruksaka pred vas, govoreći pri tome šta ono smatra da mu stvarno ne treba ali, eto, mora to nositi. Oni koji nešto kriju pokušaće odgoditi taj čin za neki drugi put, ali vi ćete blago insistirati da to bude baš tog trenutka jer, eto, baš sad imate vremena i volje da mu pokušate pomoći.

 Primjer treći: „ Bojim se da ovo vaše elektronsko komuniciranje uništava naš lijepi jezik. Evo i mi stariji popuštamo pred novim vremenom iako nam se to ne sviđa. Hajde da uporedimo tvoje i moje poruke? U čijim porukama ima manje grešaka? Vjerovatno u mojim jer ni ja ni moje prijateljice ne koristimo baš uvijek naočale iako nam trebaju!“ Djeca koja ništa ne kriju jedva će dočekati da vam dokažu koliko su superiorni na elektronskom polju i spremno će otvoriti svoje spremnike poruka i još će vam dati par korisnih savjeta. Oni koji nešto kriju naći će stotinu razloga da to ne učine. Insistirajte bez galame uz riječi da vas, kao,  ne interesuje sadržaj poruka nego forma.

 Kad je internet u pitanju zamolite dijete da vas nešto nauči – to je njihov „teren“ i rado će vam pomoći. Kroz razgovor koje sve stranice  postoje usput možete ubaciti i priču kako ima i opasnih i neprimjerenih sadržaja ali i programa za njihovu blokadu a da se nadate da ih vi nećete morati instalirati.

 Primjera je bezbroj ali svi se odnose na „gašenje požara“. Mnogo je bolje od početka graditi međusobno povjerenje i postepeno, od najranijih dana ugraditi u dijete potrebu da s vama razgovara o svemu jer ste mu vi prvi među prijateljima. Za to je potrebno fizički što više provoditi vremena s djetetom od najranijih dana i razgovarati, razgovarati, razgovarati. Još ako ponekad upitate dijete za njegovo mišljenje ili savjet o nečemu („Šta misliš, gdje bi smo ove godine mogli ljetovati?“ Šta misliš, koja mi boja ljepše stoji?“ „Šta misliš, ko će ove godine pobijediti u Ligi prvaka?“) djetetovo povjerenje u vas će prirodnim putem rasti i nećete ni imati potrebu da razmišljate špijunirati ili ne?

 Da, dijete ima pravo na privatnost i intimu, ali ako na vrijeme i neprimjetno postavite granice to  ga neće ugroziti a samim tim ni vi nećete toliko strepiti za sadržaj tog prava.