Nedavno naiđem na tekst o prijateljstvima dužim od
deset godina i podijelim ga sa svojim prijateljima. Kažu oni meni – ti bi to
bolje! Pa da probam!
Dijeleći ljude po „ladicama“, napisah onomad u
jednom postu o prijateljima ovo:
„Dok smo mlađi ne znamo baš tačno odrediti značenje te riječi i imamo ih puno. S godinama to naučiš (nekad i na teži način) i ako ih imaš pet-šest – imaš neprocjenjivo bogatstvo. I jedan je dovoljan ako je pravi!
Moji su prijatelji „ovdje“ i „tamo“. U Sarajevu i širom svijeta.
Neke koji su „tamo“ ćešće viđam nego one koji su ovdje. Bogu hvala na modernim
medijima! Zahvaljujući njima i kafu možemo skupa piti sjedeći svako ispred svog
ekrana! „Tamo“ ili „ovdje“ – ista stvar!
Prijatelje ne moraš ćesto viđati da bi ljubav opstala.“
„Prijateljstva stare kao vino –
što su starija to su bolja“, kažu. Neka moja prijateljstva stara su i 30, 40, 50,
pa i 60 godina. Koje su to berbe bile!
Takvih imam desetak, što je jako
mnogo. Osnovna škola, gimnazija, fakultet, komšiluk, izviđači...Posao?
(Interesantno, ja nemam ni jednu prijateljicu/prijatelja s posla, a tri sam ih
promijenila! Bar ne u ovoj mojoj strogoj „podjeli“. Puno dragih ljudi da, ali
samo to).
Na ta prijateljstva ne utiče ni
daljina ni vrijeme ni učestalost komunikacije. Od ovih „ovdje“ viđam „redovno“
samo tri prijateljice, a još „redovnije“
se čujemo/pišemo (lijepi viber i WhatsApp), baš kao i s onima „tamo“. Najinteresantnije je
to što, ma kako se često viđali (čuli, pisali) tema za razgovor nikad ne
nedostaje! Tako je to kad s nekim možeš pričati baš o svemu! Ne, prijateljstvo ne podrazumijeva da o svemu morate misliti
isto. Ili biti slični. Naprotiv! Čak se i mnogih zajedničkih doživljaja ne
sjećamo na isti način što naše „kafe“ o ručkove produžava na sate i sate!
Ključno je, po meni, biti jedno
drugom podrška u važnim trenucima, i lijepim i ružnim. Tu se mnoga
„prijateljstva“ sele u drugu „ladicu“. Osim ako su već toliko stara da bi
preseljenje bilo previše bolno, pa radije zažmiriš na jedno oko!
Imate li vi „povratničkih“
prijateljstava? Neko ode tiho iz vašeg
života i nakon čak 20, 30 godina iznenada se vrati, najčešće slučajno, i
nastavite tamo gdje ste stali? Meni se to desilo dva puta i presretna sam zbog
toga!
Ja sam i inače muhanata osoba, a
kad su prijateljstva u pitanju ne vjerujem u „popravni“. Jednom me iznevjeri,
al ono pravo, i od mene ti je „Z- dravo“ što bi rekli Nadrealisti! Ne
objavljujem ja to na velika zvona, ko skuži – skuži, ko ne skuži – do njega je.
I takvima ću uvijek pomoći ako mogu, pa i kafu popiti, u ime starih dobroh
vremena, ali u mojoj duši oni počivaju u nekoj drugoj „ladici“...
Gogo, jel' bolje?
