Čim „legne“ penzija penzići navale na šaltere GRAS-a po
mjesečni ili tromjesečni kupon. U Štrosmajerovoj danima ista slika – pet
šaltera, pet redova koji najmanje liče na –red! Tu kupone kupuju i zaposleni, i
đaci i studenti, ali penzići suvereno vladaju!
Pošto se prosječno stoji u redu oko sat, po zvizdanu,
minusima, kiši i snijegu, pametno se psihički pripremiti na tu avanturu i
maksimalno se zabaviti – da ne poludite!
Ja to vrijeme koristim umjesto odlaska u kino i pozorište
jer se nagledam svakakvih „predstava“!
Kako ko pristiže pita već dobro živčane „stajatelje“ koji je
šalter za koga jer su podijeljeni po visini penzija. Jest da sve to lijepo piše
na prljavim staklima šaltera pokrivenim rešetkama, ali veličina slova i udaljenost ne pogoduje baš
zainteresovanim godištima. Iako dolaze tu svaki mjesec penzići nikako da
zapamte broj „svog“ šaltera! Ne kontam!
Stojim i posmatram, a
ako imam sreće nađe se neki šaljivdžija pa zajedno uveseljavamo ostale jer je situacija takva da
se možeš (uzalud) nervirati ili se zabaviti!
Kakvih samo likova ima!
Prije svega tu su „pametnjakovići“ koji se pokušavaju
ubaciti preko reda s najnevinijom facom , našta ostatak ekipe počne sipati
komentare tipa „Jes' ti to matere ti mangup?“ Onda imate „političare“ koji koriste
bespomoćne „čekače“ kao prisilne
slušaoce za blaćenje trenutne vlasti i prosipanje vlastitih ideja kako bi to
oni da ih ko pita...Pa one što se žale na zdravstveno stanje ne bi li ih neko
pustio preko reda. Moš' mislit! Ha si prešao 65 imaš neku smetnju zbog koje ti
je teško stajati i nema sile da nekog pustiš ispred sebe! I da hoćeš, oni iza
tebe će dići revoluciju sad pa sad! Tu su i „pitači“ koji se non-stop nešto
pitaju, naglas ili sebi u bradu pa ne znaš bi li odgovorio ili je pitanje
retoričko!
Nađe se tu i neki šarmer koji penzionerke upućuje na šalter
za radničke kupone jer „nikad vam ne bih dao te godine!“ Ne bih ni uzela, hvala
lijepo!
Po Marfijevom zakonu, uvijek je red u kojem stojite najduži
i najsporije se kreće! Pomirite se s tim već jednom!
Kad se konačno dokopaš šaltera gospođa iza stakla upisuje
broj iskaznice u kupon da ga ne bi neko slučajno prodao na Drveniji!
Radno vrijeme nigdje nije istaknuto pa ljudi pokušavaju
dolaziti u različito doba ne bi li kojim slučajem izbjegli čekanje u redu!
Makar i „poljubili“ šalter! Uzalud vam trud, svirači! Kako god okreneš – taj
sat u redu za GRAS-ov kupon ti jednom mjesečno ne gine, sve do Bara ili
Vlakova!
