Da ti ja nešto kažem

Uobičajeno je pitanje kad se s nekim sretneš. Mene to pitanje malo zbuni jer uglavnom – ne izlazim, ha, ha. A u onim rijetkim prilikama kad se ipak nakanim, ima nekoliko mjesta koja zadovoljavaju MOJE kriterije jer sam po prirodi muhanata, a s godinama sigurno nisam postala „mekša“.

 Dakle(m):

Pa ima li uopće takvih mjesta u Rajvosa?

Ima, ima...

Na klopu idem „Pod lipu“, u „Barsu“ i „Tavolu“,  na pivu u“ Lineu“ (i ljeti i zimi) a samo ljeti uz Miljacku kod Austrijskog trga, u Bečku na kolače i toplu čokoladu,  uglavnom zimi.

Sva ta mjesta imaju za mene neko  posebno značenje i osjećam se „kao kod kuće“.

Mojoj dragoj Tavoli opraštam što nema točenog piva, toliko je sve drugo – vrh! Nema šanse da rođendane slavimo negdje drugo! Čak sam jednom dobila i poklon od dragog osoblja...

„Pod lipiom“ je dušu dalo za „kašikom“ i atmosfera je domaća i opuštena. Kao čest gost imam i neke privilegije,ha, ha.

BarSa je omiljeno mjesto moje djece pa povedu i mene. Vrhunska pizza s milion neobičnih začina,  pivo nije točeno ali je prvoklasno, konobari mladi, vedri, simpatični, a među njima i moj bivši učenik, drago dijete uvijek bio.

Nije mi mrska ni „Druga kuća“ ali samo po danu (uveče je živa muzika). Super klopa, točeno pivo, pristojne cijene  - ali je malo mračno i nije „u gradu“,  kao ni „Stare vrbe“ gdje je teletina ispod saća uz pekarski krompir i divan ambijent i u bašti i unutra razlog za „potegnuti“ do tamo...Sjetih se i Barhane ali tamo je teško naći mjesto bez rezervacije...

Ljetna bašta uz Miljacku je – ljetna bašta uz Miljacku! Zgodna lokacija za točeno „na brzaka“. Nemam šta posebno pohvaliti a da kudim – neću jer ništa posebno od takvog mjesta ni ne očekujem...Ni manje smotane konobare ni čistije presvlake na stolicama, ha, ha.

U Bečku uglavnom idem zimi i to najčešće  s „dijasporom“. Vraća nas u dane kad smo i mi i ona bili ljepši i bolji...Inače je dosta skupo i usluga nije „na nivou“kakav se očekuje od jednog takvog mjesta.

Posebno mjesto u mom srcu zauzima „Linea M“ u blizini Likovne akademije. Glavni adut su vlasnici Slavica i Miro, zbilja posebni ljudi. Baštica je sva u cvijeću i zelenilu a unutrašnji prostor je uređen kao dnevni boravak nakrcan umjetninama svih vrsta. Poseban "tač" su toaletne prostorije  kao u najluksuznijim svjetskim hotelima,  uz dodatni umjetnički „štih“. 

Na svim navedenim mjestima može se naći pokoji papak ali u „Linei“ i „Tavoli“ – NIKAD!

Nemojte sad svi navaliti, ha, ha, ha!

Dan prvi

Sarajevo je divan grad za šetanje. Naročito od Vječne vatre do Marindvora. Najljepše je kad šetaju porodice. I nose balone i transparente. Šetaju s njima i bravari i nose svoj transparent na kojem se spominju ključ i barava. Sve su to tradicionalne porodice. I ta bravarska je tradicionalna. Otac, majka, djeca. To je tradicija, jel'.

Kroz svoj rad u školi upoznala sam mnoge tredicionalne porodice –otac, majka, djeca, jel'.

I onda neki očevi tradicionalno tuku ženu i djecu. Ili žena tuče njega i djecu. Onda taj otac nađe ljubavnicu ili majka ljubavnika pa se razvedu. I onda tradicionalno ne plaćaju alimentaciju i prepucavaju se preko djece. Sve tradicionalno.

Ili ništa od toga, ali tradicionalni roditelji zaborave doći po dijete u školu ili kasne svakodnevno. Ili lemaju djecu zbog jedinica (a uskoro će i nastavnike).  Sve tradicionalno.

Al' šetnja je šetnja, zdrava navika, tradicionalna. Naročito od Vječne vatre do Marindvora.

Čovjek se uči dok je živ pa i ja saznadoh da moja porodica nije tradicionalna jer moj sin nema oca. I eto, sad on nema djece. Vidiš ti to! Ko nam je kriv kad nismo tradicionalni? Da je bogdo društvo  „konsultovalo sve građane i  putem referenduma ili drugih građanskih metoda  uprattitilo volju većine“ kad sam ja odlučila roditi dijete bez braka a moje dijete odlučilo da neće imati djece – možda bi sve bilo drugačije i možda bi i mi stekli pravo da šetamo od Vječne vatre do Marindvora...

Džaba što smo odgojeni s visokim moralnim standardima, džaba što smo pozavršavali škole, našli posao bez štele i pošteno zarađujemo svoj kruh svagdanji.  Nismo tradicionalni i nemamo pravo šetati od Vječne vatre do Marindvora. A nismo, eto, ni bravari. Nemamo ni male djece da ih zloupotrebljavamo u toj šetnji pokazujući kamerama novinara njihova maloljetna lica. Jel tradicionalno ne poštovati zakon o zaštiti maloljetnika?

Sindikat osnovnog obrazovanja štiti tradicionalnu porodicu. Znači samohrane majke i očeve ne štiti. Što će njima zaštita sindikata u vidu kolektivnog ugovora, toplog obroka, regresa... Ko im je kriv što nisu tradicionalni!

Dan drugi

Ne šetam ni danas. Sjedim u kafani s mojom netradicionalnom porodicom i pjevušim onu staru narodnu „ neka ljubi ko god koga hoće...“ jer

I znam da će jednom i kod nas ovakva šetnja postati TRADICIONALNA! Nadam se da će već iduće godine biti organizirana  da se proslavi obljetnica sticanja svih ljudskih prava!

P.S. Ako niste znali riječi porodica i obitelj nisu sinonimi ili „strani izrazi“ u našem jeziku! Porodica potječe od „poroditi“ a obitelj od „obitavati“. Dakle, možemo biti „osnovna ljudska ćelija društva“ i ako nismo  u krvnom srodstvu!