Moji prijatelji i familija se ibrete što ja uredno pratim razne „realitije“ na TV (da malo podomaćim tu riječ iako se već uveliko udomaćila) . Oni su u startu protiv toga jer  pojma nemaju kojih sve vrsta takvih programa ima.

Naravno da ni ja ne gledam razne farme (mada su hrvatske u početku bile interesantne), parove,  bigh brothere, zadruge – suviše prostački za moj ukus. Kako znam kad ne gledam? Dovoljno je da prst zaluta na daljinskom samo na sekundu i da sve bude jasno!

Iako su samo za nijansu gledljiviji – gledam redovno  „Ljubav je na selu“ ,  „Gospodina savršenog“, „Ženim sina“  kao i poneki „Surviver“.

Međutim, veliki sam „fan“ potpuno drugačijih  „Života na vagi“ (razumljivo!) i „Tri, dva, jedan, kuhaj!“ Pratila sam „Mastershef“  dok je CIK dozvoljavao.

Meni je logična razlika između ovih realitija ali  pokušaću je objasniti i „nevjernim Tomama“ oko mene.

Dakle –  „Ljubavi na selu“, „Gospodinu savršenom“, „Ženim sina“ i „Surviveru“ je zajednički način odabira učesnika – mi bi u Bosni rekli „likova“, tj jada raznih fela i dezena. Ljudi su to (uglavnom ženskog roda) koji su skloni svađi, intrigama, podmetanjima, tračanju, egzibicionizmu, užasnim modnim stilovima , plastičnim operacijama i ostalim načinima „uljepšavanja“, tulumarenju, alkoholu, cajkama i –lovi! Produkcija traži sve to,  a lovu dijeli šakom i kapom! Da ih vidi Jerry Spriger, redom bi ih ugostio u svom showu od milja zvanom „Dno dna “ (ako niste, pogledajte bar jedan – biće vam dosta do kraja života!) Često se iste osobe prijavljuju i po nekoliko puta.  Moš' mislit što je zbog  ljubavi! Možda zbog ljubavi prema besplatnom provodu i nemalom honoraru. Naravno, čast pripada izuzecima jer da nije njih ne bih ni gledala. Moraš za nekog navijati kad već gledaš, zar ne?

Pozitivna strana – minimalna. U „Ljubavi na selu“ može se ponešto naučiti o suvremenom ruralnom načinu života,  a tu i tamo se i pronađu neke usamljene duše i završe u , kažu, sretnim brakovima s hrpom slatke dječice.

U „Gospodinu savršenom“ može se uživati u prekrasnim predjelima, od srca se nasmijati i pustiti mašti na volju tipa „babi se snilo što je srcu milo“ - romantične večere, vožnja helikopterima, brodovima, sve ono što nema šanse da doživiš ni da živiš sto godina!

U „Ženim sina“ , osim gore navedenog, sve buduće svekrve i snahe mogu naučiti kako se – ne treba ponašati u toj ulozi!

U „Surviveru“ ima predivnih pejzaža, zanimljivih takmičenja, savjeta kako preživjeti u divljini -  kao u izviđačima samo bez onih nabrojanih negativnosti.

I konačno dolazimo do meni najdražih „Život na vagi“ i „Tri, dva, jedan kuhaj“.

Iako nose naziv „reality“ daleko su u svemu od već  spomenutih.

U početku je „Život na vagi“ kritikovan „jer se izlažu podsmijehu debeli ljudi“ da bi ove godine taj show bio nagrađen kao nešto što promovira  zdrav način života, pravilnu prehranu, vježbanje!?!

Show je sve kvalitetniji, izbačene su neke bizarnosti, nadristručnjaci i sl. Divno je svjedočiti sreći ljudi koji u potpunosti promijene svoje loše životne navike i postani zadovoljni sobom. Posebno je dobro što se učesnici i dalje prate i većina nastavlja s novim životom i kad se kamere ugase,  Blago njima! Baš im zavidim! Jer, dok ovo pišem imam neodoljivu želju da nešto (nezdravo) pojedem! Do mene je.

Nemam zamjerki ni na show „Tri, dva, jedan, kuhaj!“ Volim kuhati i puno sam naučila od vrhunskih „shefova“ koji su u žiriju, ali i od samih natjecatelja! Natjecateljski karakter pridonosi zanimljivosti ali, za razliku od drugih, tu „ne piju vode“ podmetanja i želja za naslikavanjem .Ako takvih natjecatelja i bude - brzo otpadnu, ostaje samo kvalitetno kuhanje i mnogo smijeha i zabave!

Jel' sad jasno?