Da ti ja nešto kažem

 

U dobra, stara (sretna?) vremena pretpostavka za uspješno bavljenje nečim bila je završena odgovarajuća škola. Danas to (srećom po mnoge) nije isključivo slučaj pa onda ne bi trebalo predstavljati problem što za najvažniji posao na svijetu – odgoj vlastite djece – ne postoji nikakva škola!

Roditelji su tako, bili i ostali, vječiti „pripravnici“ i snalaze se kako znaju i umiju! Oni mudriji pitaju za savjet iskusnije i/ili stručne osobe a neki jednostavo – tjeraju po svome -  pa kako Bog da! Nemaju diplomu za roditeljstvo ali imaju ljubav, volju i široku paletu stručnjaka koji im stoje na raspolaganju u školi ili van nje: pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, pedijatri, učitelji i nastavnici...Razbijte predrasude i obratite im se za pomoć, po mogućnosti unaprijed.

 Na žalost, vrijeme je takvo da se obitelj sve više „raspada“, obrazovanje nije na velikoj cijeni a djeca su sve sklonija nasilju,  prostačkom izražavanju, iscrpljena su od noćnih bdijenja pred različitim ekranima, nesvikla na disciplinu, a naročito im nedostaje samodiscipline koja se polako ugrađuje od najranijih dana djetinjstva – ako roditelji znaju kako se to radi i imaju vremena za taj složeni proces.

 Najvažnije je djetetu posvetiti što više vremena. Djeca su sama, roditelji se bore ili za golu egzistenciju ili za obilje materijalnog. Dijete nije u stanju da samo sebi pravilno rasporedi vrijeme za rad, odmor i zabavu. To rezultira lošim ocjenama u školi, neprimjerenim ponašanjem...

 Roditeljska ljubav se podrazumijeva ali kako je pravilno usmjeriti? Izrazite je podrškom, upućivanjem na prave životne vrijednosti, razgovorom, slušanjem i uvažavanjem djetetovog mišljenja, poštivanjem i razumijevanjem njegovih osjećanja...Svakodnevno živite SA svojim djetetom a ne PORED njega. To znači da se stalno interesujete kako vaše dijete provodi vrijeme u školi i van nje i to nikako rečenicom „Šta je danas bilo u školi?“ Na takvo pitanje odgvor je skoro uvijek – „ništa“. Raspitujte se, umjesto toga, za njegova osjećanja, mišljenje, razgovarajte i o ovisnostima, ne stidite se pružanja osnovnih znanja o seksu... Imajte vremena za to!

 Ograničite razne „ekrane“. Birajte zajedno šta će se gledati na TV i poštujte ono „ovaj sadržaj nije primjeren za dob ispod...“ Nisu sapunice za djecu a još manje filmovi puni nasilja! Surfajte zajedno internetom , upozorite na šta sve može naići i zašto je to loše za njega.

 I najmanja djeca treba da imaju neku samo svoju kućnu obavezu (bacanje smeća, odlazak po osnovne namirnice -   pospremanje svog kreveta i sobe neka se podrazumijeva!) tako će se naučiti radnim navikama ali i odgovornosti. Unesite reda u dnevne aktivnosti, neka se zna kada se šta radi, od obroka do učenja i slobodnih aktivnosti. Upoznajte djetetove prijatelje, otvorite im svoj dom. Upoznajte i njihove roditelje, pokušajte se družiti s njima. I to je jedan od načina njegovanja zajedništva s vlastitim djetetom a i bezbjedonosni efekat je značajan!

 Kada je škola i učenje u pitanju, i najboljem đaku je potrebna podrška roditelja, pohvala za vrijedno učenje a ne samo za dobru ocjenu! Vaše dijete nije odlikaš? Otkrijte u čemu je dobro i na tome insistirajte. Na početku svake školske godine dogovorite se šta konkretno očekujete od djeteta i zajedno napravite strateški plan kako to postići i to u što više manjih koraka. Postavite norme i ograničenja i čvrsto ih se držite. Kažnjavajte, ako je neophodno, ali nikad batinama i neka kazna bude takva da ćete je moći provesti do kraja. Nemojte reći:“Nećeš izaći sedam dana!“ pa ga onda kad se „ohladite“ pustite vani. Time ne pokazujete svoju ljubav nego nedostatak karaktera a djeca to vide i – koriste!

 Upoznajte sve nastavnike  koji predaju vašem djetetu (ali nemojte im dosadjivati i „visiti“ u školi!) . Oni će vas najbolje posavjetovati kako da vaše dijete savlada njihov predmet. Ne morate vi znati engleski, na primjer, da bi vaše dijete imalo pet iz tog predmeta! Raspitujte se koje gradivo vaše dijete savladava iz pojedinih predmeta, pričajte mu kako ste se vi s tim nosili u osnovnoj školi. I ne uveličavajte svoje nekadašnje ocjene i školski uspjeh!

 Veoma je važno da vam dijete bez straha može reći i za lošiju ocjenu, ako je dobije. Zato mora imati u vas povjerenje, ali vas i poštivati. Ljubav je važna, najvažnija, ali ni iz daleka nije dovoljna! Ključ je u poštovanju – obostranom!

 Iako škola za roditeljstvo ne postoji, ima, kao što vidite,  mnogo načina da „diplomirate“ ovu najvažniju zadaću u životu. Uspijete li – diplomu će vam „uručiti“ vaše dijete – tada već uspješan, sretan i zadovoljan čovjek.